Takvih ima na bacanje. Vole oni koji te nazovu i pitaju „kako si“ i „treba li ti što“.
Oni kojima je doista stalo da u tvom životu sve bude u redu.
Vole oni koji su tu kada treba i koji nemaju izlike „trebao sam ovo, morao sam ono“. Vole oni koji ti prilaze onda kada svi drugi odlaze i u mnoštvu ih uvijek možeš prepoznati, jer ima na njima neke jednostavnosti i sjaja.
Ne vole oni koji pišu srceparajuće poruke, niti oni koji te obasipaju najnježnijim izljevima ljubavi. Vole samo oni na koje možeš računati i kad je zgodno i kad je nezgodno.
Možda neće govoriti o osjećajima ili pokazivati ih, ali ne zaboravi da njihove oči govore. Više od svega. Njihove ruke govore i svaki put kad vas slomi očaj i tuga naći će se pred vama ti ljudi i ponuditi vam novi razlog za boriti se. Ne odustati od sebe. Ni od života, jer život je jedan i vrijedan.



