Ima onaj jedan teški osjećaj koji se nekad navečer javi. Osjećaj da propuštaš život. Da se sve važno događa negdje daleko od tebe i da si ti na nekoj periferiji svijeta.
Događanja. Ljudi i da je svima drugima bolje nego tebi. Ima onaj jedan osjećaj da nikome nisi važan i da tvoj život ne vrijedi puno. Zbog ljudi koji su ti učinili sve i svašta.
Ali, zapamti, varljiv je to osjećaj.
Ne daj mu da te obuzme. Pogotovo ne navečer kad ostaneš sam.
Možda se radi samo o lošem danu. Nedostatku pažnje. Manjku poštovanja. Ljubavi. Možda se radi o nekom zanemarivanju, odbacivanju. Ljudi koji su ti bili dužni dati nešto što trebaš, a nisu to učinili. Proći će taj osjećaj jako brzo. Kad sebi dadeš malo nježnosti i prisjetiš se svih onih malih pobjeda i ljudi koji su te hrabrili.
Tada samo stavi ruku na srce, duboko udahni i reci: „Izdržao si i teže stvari. Izdržat ćeš i ovu.“
