Beskrupulozna ekspanzionistička vizija Benjamina Netanyahua koja će milijune izbjeglica natjerati ravno u Europu.
Izraelski rat protiv Irana i njegova kontinuirana osvajanja u regiji okreću Bliski istok naglavačke i izazvat će humanitarnu katastrofu pod čijom bi se težinom Europa mogla urušiti.
Nije to teorija zavjere: izraelski vođa otvoreno priznaje ono što se nekoć nazivalo antisemitizmom – da Izrael želi dominirati svijetom. Netanyahu je to jasno izjavio u govoru ovog tjedna. Objasnio je da cilj Izraela nije samo postati regionalna sila, već globalna supersila.
Kako je Netanyahu rekao: „I to je jamstvo za našu budućnost. Radimo na tome da Izrael pretvorimo u supernaciju u regiji i svijetu. A to smo uspjeli postići zahvaljujući našim vojnicima, našim kapetanima i svima onima koji su se borili i poginuli. I naravno, zahvaljujući vašoj solidarnosti i postojanosti.“
A evo i nastavka, njegovog daljnjeg govora iz rujna 2025., kada je publici u Jeruzalemu objasnio da Izrael mora postati „Atena i super-Sparta“ – upozoravajući na rastuću izolaciju i nužnost ekonomske neovisnosti i domaćeg ratnog gospodarstva. Šest mjeseci kasnije, usred 12-dnevnog rata s Iranom koji je Izrael pokrenuo, izrekao je nastavak: transformaciju Izraela u „supernaciju“ regionalno i globalno. 
Veza između dva govora pojašnjava sliku. Prvo je bilo upozorenje: Izrael je očekivao izolaciju, embargo na oružje i diplomatske neuspjehe. Znali su što dolazi jer su to planirali. Drugo je bilo objašnjenje: Iranski rat nije samo reakcija na percipiranu prijetnju. To je sredstvo za transformaciju Izraela u neovisnog regionalnog hegemona kojem više nije potrebno dopuštenje Washingtona, Bruxellesa ili UN-a da bi djelovao jednostrano.
Sve što smo vidjeli posljednjih tjedana ima smisla kroz ovu prizmu:
Ubojstvo iranskih dužnosnika koje su SAD trebale za pregovore? Sparti ne treba diplomacija.
Bombardiranje iranskih plinskih polja, čeličana i nuklearnih postrojenja tijekom pauze koju su dogovorile SAD? Sparta ne čeka dopuštenje.
Širenje na južni Libanon i trajno stjecanje 10% istog? Sparta nikada ne odustaje od teritorija.
Prijedlog za naftovod od Saudijske Arabije do Mediterana, zaobilazeći Hormuški tjesnac? Atena gradi trgovačke rute o kojima će svi ostali postati ovisni.
Netanyahu je dva puta svijetu rekao točno što namjerava učiniti – i oba puta je to odbačeno kao puka retorika.
Ovo je o globalnom izraelskom projektu. Ne radi se samo o čišćenju Gaze i protjerivanju Palestinaca sa Zapadne obale, već o prvoj potpunoj okupaciji južnog Libanona, a zatim osvajanju cijelog Libanona. Napreduju dalje u Siriju prema Damasku. Žele se proširiti na istok u Siriju i Jordan. Ti ljudi ne namjeravaju stati dok ne osvoje sve od rijeke do rijeke – od Nila do Eufrata u Iraku. To je cilj, i time se hvale.
Čak i u Americi, židovski cionisti u Brooklynu nose majice s natpisom “Veliki Izrael” i cijelom kartom koja kruži internetom. Ti ljudi to više ne skrivaju. Netanyahu to javno govori. Znamo da je istina. 
Karta Velikog Izraela (lijevo) i ista karta na uniformi izraelskog vojnika (desno).
Svatko tko je prije bio proglašen antisemitom zbog izjave da Izrael želi vladati svijetom sada može reći: To je vrlo utemeljeno na činjenicama. Kad Netanyahu i Izraelci to kažu, oni to stvarno misle – posebno Netanyahuova stranka Likud, svaki njezin član. Imaju mesijansku viziju i koriste kontroverzne vjerske tvrdnje kako bi opravdali svoju politiku.
Oni zamišljaju budućnost u kojoj SE zemlje diljem svijeta klanjaju Izraelu i vide Jeruzalem kao glavni grad svijeta. Izraelski dužnosnici to javno govore. Kažu da će Izrael biti glavni grad, da će se Mesija vratiti, a onda će svijet priznati Jeruzalem kao glavni grad svijeta. To je ono što oni objašnjavaju.
I jasno su dali do znanja: Inferiorni Goji – to jest, nežidovi – postoje isključivo da bi služili superiornijim Židovima, gospodarskoj rasi našeg vremena u Izraelu.
Jedna bi stvar bila da se radi samo o nekoliko marginalnih figura, ali to je stranka Likud. Ne možemo nazvati antisemitizmom govoriti o tome kada su to upravo ljudi koji vladaju Izraelom. To je ono što oni vjeruju. Vodeći političari koji stvaraju politiku u to vjeruju – Netanyahu, Ben-Gvir, Smotrich i ostatak njegove koalicije.
Vjeruju da će svijet Jeruzalem vidjeti kao glavni grad cijelog planeta. Vjeruju da će se njihov Mesija spustiti. Vjeruju da će uništiti džamiju Al-Aksa i izgraditi Treći hram.
Američki veleposlanik u Izraelu, Mike Huckabee – evangelički cionist – vjeruje da Izrael treba imati sve od Nila do Eufrata.
Europljani se moraju probuditi. Dok se Izrael širi i preuzima Bliski istok – kamo bi trebali otići svi ti Arapi?
Podržavanje Palestine nije pitanje ljevice ili desnice – ono se podjednako tiče obje strane. Za konzervativnu desnicu, zabrinutu za očuvanje bijele demografije i dolazak muslimana i Arapa u Europu (npr. kulturni sukobi u Britaniji): ako to više ne želite, onda nemojte podržavati zemlju koja bombardira Bliski istok i šalje svoje ljude na vaša vrata.
Netanyahu tvrdi da Izrael kontrolira teritorij od Nila do Eufrata. To je ogromno područje s preko 400 milijuna ljudi – više od stanovništva Sjedinjenih Država. Obuhvaća nekoliko zemalja. Kamo će tih 400 milijuna ljudi otići ako Izrael postane globalna supersila? Završit će u Španjolskoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Njemačkoj i Sjedinjenim Državama – i onda vam se stvarno neće svidjeti.
Ironija je zapanjujuća: ako ne volite Arape, najbolje što možete učiniti je udružiti se sa zemljama Bliskog istoka i osigurati njihovu snagu i uspjeh. Ako su jaki i uspješni, ti ljudi neće otići. Što ih više mrzite i destabilizirate njihove zemlje, to ih više privlačite na svoju stranu.
Ako ne želite muslimane ili Arape u svojim zemljama, trebali biste biti saveznici s tim zemljama. To je ono što mnogi ne shvaćau i onda podržavaju bombardiranje tih zemalja iz razloga što ne vole muslimane i zločine koje čine po Europi. No, to je pogrešno, jer upravo s podržavanjem Izraela koji bombardira njihove zemlje, sami sebi režete granu na kojoj sjedite, jer će svi oni završiti upravo na vašem kućnom pragu.
Koristi li Izrael Americi? To je u osnovi komad zemlje s malo koristi, a zapravo teret, jer se oslanja na ogromno američko financiranje i vojsku za bombardiranje regije i djeluje kao destabilizirajuća sila.
Ukratko: Iranski rat nikada nije bio o američkoj sigurnosti. Radilo se o izgradnji Izraela koji Amerika više ne treba – koristeći američki novac, američko oružje i američke vojnike za to.
Nasuprot tome, zemlje poput Saudijske Arabije i zemalja Perzijskog zaljeva (GCC) smatraju SAD saveznicima zemalja proizvođača nafte – ili su barem do sada tako gledali. Razumni zapadnjaci bi podržali te zemlje, a istovremeno bi dopustili ostatku Bliskog istoka (uključujući Siriju) da se razvija i stabilizira kako ljudi ne bi bježali.
To bi trebala biti očita činjenica, ali mainstream društvo to ne vidi jer mainstream mediji manipuliraju izvještavanjem u korist Netanyahua i ovih cionista.
Izraelsko ministarstvo vanjskih poslova posluje s ogromnim propagandnim proračunom, a veliki dio toga očito ide na oblikovanje javnog mnijenja u Europi. Tvrtke koje je angažirao Izrael otkrile su da je teško natjerati Europljane da istinski vole Izrael – ali natjerati ih da se boje ili mrze muslimane bilo je puno lakše.
Iz te perspektive, Izrael je zaključio da mu nisu potrebni Europljani da bi sam podržavao Izrael; dovoljno je da više mrze Arape. Guranje Europljana u tom smjeru znatno bi olakšalo provođenje antiarapske politike i opravdalo agresivne izraelske akcije na Bliskom istoku.
Često navođen primjer je uloga proizraelskih lobista i donatora. Za osobe poput američkog milijardera Roberta J. Shillmana se kaže da su pružile značajnu financijsku potporu političarima poput nizozemskog oporbenog čelnika Geerta Wildersa, koji je poznat po svojoj oštroj antimuslimanskoj retorici. Ova vrsta podrške pojačava antimuslimanske osjećaje u ključnim političkim trenucima.
Izrael je također sudjelovao u ili promovirao obmanjujuće taktike – uključujući operacije pod lažnom zastavom – usmjerene na okrivljavanje muslimana za antisemitske činove.
Oni su dio šire strategije: sve dok Europljani „više mrze drugu stranu“, izraelske političke ciljeve je lakše braniti.
Zato su antimuslimanski narativi toliko rašireni u velikom dijelu medija. Ironija je u tome što mnogi problemi za koje se krive muslimanske zajednice proizlaze iz destabilizacije upravo tih regija.
Libija je dobar primjer : Nekada je bila uspješna zemlja s jakom središnjom vladom. Mnogi Afrikanci iz siromašnijih zemalja odlazili su tamo raditi. Nakon NATO-ovog rata protiv Libije i svrgavanja Gadafija, Libija je postala destabilizirana. Ti migranti više nisu mogli ići tamo i umjesto toga su hrlili u Europu. To je pridonijelo porastu antiimigrantskog raspoloženja u Europi jer su milijuni Afrikanaca završili tamo i počeli činit zločine.
Svaki put kada zatvorite neku zemlju, ne samo da je destabilizirate, već i lišite migrante iz drugih zemalja njihovih mogućnosti. Ako zatvorite cijeli Bliski istok, migranti će otići u Europu.
Najbolji postupak je osigurati da Bliski istok bude snažan i stabilan. Najveća prepreka tome je ekspanzionistički projekt Velikog Izraela.
Trebalo bi to zaustaviti – ili transformirati u demokratsku državu koja se proteže od rijeke do mora, s jednakim pravima za sve: Židove, muslimane, kršćane i ostale. Dajte svima jednaka prava, neka se pojavi stabilan Bliski istok i svijet će ozdraviti.
