Evo nekoliko konkretnih primjera kako nam sustav svjesno uništava djecu, piše Nemanja Blagojević.
Svi znanstveni radovi o istraživanju dječjeg ponašanja, IQ-a, fizičkih i kognitivnih sposobnosti pokazuju drastičan pad u usporedbi s prethodnim generacijama. Današnja djeca imaju niži IQ od svojih roditelja, niže pamćenje, veće stope pretilosti, veće razine stresa i anksioznosti, kao i smanjenu sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Sve je to posljedica nedostatka obrazovne politike prema djeci. Međutim, istovremeno se u Srbiji donosi zakon koji roditeljima zabranjuje fizičko kažnjavanje djece pod prijetnjom suda, preodgoja, novčanih kazni i oduzimanja djece.
Isti taj zakon dolazi sa Zapada, gdje djeca pokazuju najgore rezultate u svim mjerenjima ikada, a cilj mu je dodatno poniziti, degradirati i uništiti našu djecu. Moderno obrazovanje, s utjecajem telefona, a sada i korištenjem umjetne inteligencije u školama, stvorit će cijele generacije nesposobnih i emocionalno nereguliranih ljudi.
Samo batinanje nije nešto što se često koristi u današnjem dobu, ali postoji kao obrazovni i disciplinski alat te opcija za uvjetovanje djece da budu poslušna. Disciplina, poslušnost, fokus i radne navike nisu nešto što itko lako i dragovoljno prihvaća: ljudski ego opire se svemu što ga nastoji maksimalno organizirati. Dječji plač, ispadi bijesa i izljevi agresije nisu ništa drugo nego ego koji se bori da zadrži svoju kontrolu i utjecaj na roditelje. Taj ego se lomi disciplinom.
Kada roditelj organizira i disciplinira neposlušno dijete, dijete će plakati, vrištati, svađati se i tražiti način da istjera svoj ego. Ako roditelj ustraje u svojoj čvrstoj namjeri da izgradi zdrave navike za dijete, djetetov ego se lomi i oblikuje prema konstruktivnim aktivnostima. Problem ovdje nastaje jer ljudi općenito, uključujući i djecu, koja nemaju strah od posljedica, nemaju inicijativu za promjenu i prihvaćaju ponekad neugodne promjene. Stoga su roditeljske batine nužan alat u odgoju.
Djeca kojoj se ne postavljaju čvrste granice razvijaju snažan, sebičan i egocentričan ego, koji se kasnije u životu ne može kontrolirati. To se kasnije prenosi i na obrazovanje, gdje se djeci daju sva prava i sve mogućnosti da rade što god žele. Na taj način, učitelji, koji više nemaju nikakvu mogućnost kažnjavanja, ne mogu oblikovati dijete i oblikovati njegov sebični ego. Na taj način djeca postaju nekontrolirana, loše odgojena, neupućena, nesposobna i neartikulirana. Sve to dovodi do veće podložnosti kockanju, drogama, alkoholu i drugim problematičnim ponašanjima.
Kako bi se spriječilo navedeno i kako bi djeca postala funkcionalne i vrijedne osobe, mora se koristiti “obrazovanje”, a za obrazovanje su nužna disciplinska sredstva, tj. kažnjavanje. Roditeljstvo i obrazovanje imaju dva osnovna oblika djelovanja prema djeci:
- Pružanje ljubavi: razgovor i podrška, pružanje razumijevanja i stvaranje sigurnog okruženja ljubavi. Ovaj princip razumiju žene, učiteljice i majke.
- Discipliniranje: postavljanje granica, vođenje i izgradnja funkcionalnog identiteta. Ovaj princip leži na muškim figurama i očevima.
Bez potonjeg, djeca postaju nekontrolirana, neusmjerena i vrlo brzo programirana utjecajima vanjskog svijeta, što dovodi do svih vrsta nekontroliranog ponašanja. Stoga novi svjetski poredak i globalizam guraju agendu neobrazovanja djece i njihovog prepuštanja telefonima, modernoj uličnoj kulturi i svim drugim štetnim utjecajima. Danas djecu obrazuju svi, osim roditelja i učitelja.
Imperativan je cilj svih učitelja i roditelja da se bore za svoje pravo da obrazuju djecu, jer je to jedini način da izrastu u zdrave, pametne, sposobne i funkcionalne ljude i korisne članove društva. Gospodin Bog je s nama i u nama!
