Nikada nemoj dopustiti da se tvoj svijet raspadne zbog par ljudi koji ne umiju voljeti. Ljudi kojima na licu duže stoji njihova maska, nego njihovo pravo lice. Život je to. Nekome si prioritet. Nekome zadnja rupa na svirali. Tako to ide. I što prije to prihvatiš, lakše ćeš se nositi s usponima i padovima. Pobjedama i porazima.

Zato nikad nemoj zbog nekih ljudi koji te nisu voljeli onako kako si trebao i kako si zaslužio izgubiti vjeru u ljubav. I vjeru u ljude. Dobrih duša uvijek ima. Samo ih treba naći. Pojavit će se oni prije ili kasnije. Kada ti otvoriš vrata svoga svijeta. Srca koja vole uvijek se nađu. I stvore najljepšu čaroliju života.

Postoje neki skupi pokloni čija je cijena nemjerljiva. Pažnja. Poštovanje. Povjerenje. Nakon njih više ništa nije isto. Ni kad ih daješ. Ni kad ih primaš. Dovoljna je samo jedna mala poruka. Ili poziv. I činiš ovaj svijet drugačijim, boljim, ljepšim. I svaki put kad to ponoviš daješ jedan mali komadić sebe nekom tko ti je drag. Dotičeš srcem jedno drugo srce. I stvaraš nevjerojatnu čaroliju postojanja. S malo ljubavi ostavljaš odraz u kojem se samo nebo ogledati može.

Dovoljno je samo malo pažnje. Poštovanja. Povjerenja. I shvatiš da ti nisi birao kakav ćeš biti prema drugima. Biralo je tebe. Ono u tebi, jače od tebe. Ono što se dušom zove. I nakon nekog vremena saživiš se s nekim i postaneš djelić nečijeg svijeta. Shvatiš kolika je sreća imati nekoga tko će ti i u najtežim trenucima pružiti razumijevanje i iskreno ljudsko suosjećanje. A nakon toga odjednom osjetiš kako je sve na svome mjestu. Tvoj život opet ima smisao. Jer si naučio voljeti i prihvaćati ljubav drugih ljudi. Tvoj život ponovno ima smisao, jer si istinski povjerovao u ljubav.