Ništa nam danas toliko ne nedostaje kao smisleni razgovori. Nalazimo se na kavama. U šetnjama, nekim druženjima, a pričamo samo da pričamo. Usiljeni smijeh. Gluma do bola. Fasada zajedništva iza koje je jedna strana koja tiho plače, a druga koja perfidno manipulira.
Toliko beznačajnosti rečeno samo da ne kažemo gdje nas boli. Tko nas je povrijedio. I koliko nam je teško u životu.
Ponekad se poželim maknuti sa strane. Prošetati sam. Samo da ne slušam priče koje nemaju smisla. Ljude koji se pretvaraju da su nešto što nisu. Zaboli glava od laži i pitaš se zašto se tu ne osjećaš dobro.
Kako ćeš kad je sve nezdravo. Nategnuto. Previše je licemjerja. Pokazivanja radi pokazivanja. Glumatanja na kvadrat. Jedno je sigurno, ako si čovjek, ne možeš se tu dobro ni osjećati. Otiđi što prije! Bolje će ti biti.
