Ako ukinu gotovinu, ne ukidaju nam s time samo novčanice, nego i bilo kakav izlaz, piše Andrija Klarić.
U intervjuu koji je s Catherine Austin Fitts vodio novinar Hannes Sarv, otvorena je jedna od najvažnijih tema našeg vremena: što se događa kada se digitalni identitet, programabilni novac, umjetna inteligencija, podatkovni centri, kamere, sateliti i financijski sustav spoje u jednu mrežu?
Njezina poruka je jasna i brutalna:
dok postoji gotovina, sustav ima “curenje”.
Kad sve postane digitalno, kontrola može postati potpuna.
Zato Fitts ne govori o gotovini kao o nostalgiji za starim vremenima. Govori o gotovini kao o zadnjoj analognoj zaštiti čovjeka u sustavu koji želi znati gdje ste, što kupujete, kako se krećete, kome plaćate i što vam smije biti dopušteno.
Krenimo redom.
U intervjuu objašnjava zašto je bezgotovinsko društvo opasno i iz vrlo praktičnih razloga: kada nestane struje, kada padnu telekomunikacije, kada dođe katastrofa — kartice i aplikacije postaju beskorisne. Ali to je tek prvi sloj.
Drugi sloj je mnogo ozbiljniji.
Ako se gotovina ukloni, svaka transakcija prolazi kroz sustav.
Svaka kupnja ostavlja trag.
Svaka uplata može biti uvjetovana.
Svaki račun može biti ograničen.
Svaki čovjek postaje financijski čitljiv.
A kada se tome doda digitalni identitet, programabilni novac, AI i infrastruktura nadzora, tada više ne govorimo o modernizaciji.
Govorimo o digitalnom panoptikonu.
Fitts posebno upozorava na CBDC i citira izjave ljudi iz samog vrha financijskog sustava. Agustín Carstens iz BIS-a otvoreno je govorio da kod gotovine ne znaju tko koristi novac, dok bi kod CBDC-a središnja banka imala kontrolu nad pravilima korištenja i tehnologiju da ih provede.
To je ključ.
Ne samo pravila.
Nego automatska provedba pravila.
To više nije novac u rukama građanina.
To je dozvola koju netko drugi može uključiti, isključiti, ograničiti ili usmjeriti.
U razgovoru se otvara i pitanje stablecoina, privatnih digitalnih valuta, kripto-kanala i opasnosti da se lokalni novac, lokalne banke i lokalna gospodarstva izvuku iz zajednica i prebace u globalni sustav kontrole i financiranja moći.
Fitts tu ide još dalje: kaže da programabilni novac i hrana idu zajedno. Jer ako ljudi imaju hranu, energiju, lokalne banke i mogućnost međusobne razmjene, onda nisu potpuno ovisni o centralnom sustavu.
Zato se, prema njezinu tumačenju, ne radi samo o novcu.
Radi se o kontroli života.
Hrana.
Energija.
Identitet.
Kretanje.
Transakcije.
Informacije.
Sve u jednoj mreži.
Ali ovaj intervju nije samo upozorenje. U završnici Fitts govori i o otporu: manje ovisnosti o karticama, više gotovine, jačanje lokalnih banaka, lokalne hrane, lokalnih mreža, poduzetništva i stvarnih zajednica.
Drugim riječima: nije dovoljno vikati da sustav dolazi.
Treba graditi ono što može preživjeti izvan njega.
Jer ako jednom prihvatimo da novac više nije naš, vrlo brzo ćemo otkriti da ni naš život više nije sasvim naš.
Ispod ove objave stavljam cijeli intervju preveden na hrvatski jezik.
Pogledajte ga pažljivo. Pa sami procijenite: gledamo li samo novu financijsku tehnologiju — ili izgradnju digitalnog kaveza u kojem će se poslušnost prodavati kao komocija?
