Feminizirano društvo označava kraj civilizacije kakvu poznajemo, piše Nemanja Blagojević.
Upravo se donosi zakon koji zabranjuje da se djeca tuku i svi misle da je to normalno. Nitko ne priča o tome kako da odgajamo svoju djecu u sposobne, disciplinirane, jake i psihički zrele ljude, već kako da djeca imaju više svojih prava, na štetu roditelja.
Ovakvi i mnogi drugi zakoni se ne vode logikom, racijom i funkcionalnošću, već plitkim suosjećanjem i interesima stranih agentura, koji za cilj imaju manje rađanje djece, manje kohezivnih društava, manje sposobnih mislećih ljudi.
Tijekom proteklog desetljeća, zapadno društvo prošlo je kroz veliku transformaciju kakvu nijedna kultura prije njega nije dozivala u ovim razmjerima. Potpunu feminizaciju svojih vrijednosti i institucija. Postali smo kultura koja više cijeni inkluzivnost svih i svakoga, nego postignuće; sigurnost nego napredak i osjećanja nego činjenice.
Nekada su se u društvu cijenile zasluge, sposobnost i rezultati, a se sada nagrađuju empatija za ne zaslužene i zastupljenost. Ovakav pristup je preoblikovao način na koji škole, mediji i sudovi zapravo funkcioniraju, ili bolje rečeno, ne funkcioniraju. Cijela europska kulutra se raspada, puca po šavovima jer se pazi da se netko ne uvrijedi. Kako rekoše stari Grci: “pametnima će biti zabranjeno da govore, da ne bi uvrijedili glupe”.
Ova promjena nije bila spontana. Nije se dogodila zato što su žene jednostavno nadmašile muškarce. Bila je rezultat desetljeća društvenog inženjeringa, politika i zakona koju su usađeni izvana(od cio***ističkog faktora) koji su primorali institucije zapadnih zemalja i Europe da daju prednost rodnoj ravnoteži umjesto sposobnosti.
Ovo je zapravo okupaciona politika, koja za cilj ima uništavanje tradicije, kulture, vjere, onda genetskog potencijala naroda, kako bi se stanovništvo zamijenilo ili porobilo od strane korporacija i banaka.
Muževno društvo je vrlo prilagodljivo i vrlo svjesno u prepoznavanju vanjskih opasnosti, u muževnom društvu ovakve gluposti ne prolaze, odmah bivaju ocjenjene kao strana agenda osvajanja. Međutim muževna kultura je ubijena zakonima, Hollywoodom, muzikom, kockarnicama, pornografijom, kemikalijama u hrani i zraku, svuda i na svakom koraku.
Kroz povijest Muškarci su razvili grupnu dinamiku prilagođenu ratu, otvorenom sukobu, brzom rješavanju i saradnji nakon toga. Muškarci se bore, muškarci se mire i zatim nastavljaju dalje u okviru istog, ili novog sustava. Žene su, nasuprot tome, razvile grupnu dinamiku prilagođenu malim zajednicama, izbjegavanju direktnog sukoba, davanju prednosti grupnoj koheziji i osiguravanju da svi sudjeluju. U muškim grupama cilj je da se zadatak izvrši. U ženskim grupama cilj je da svi budu uključeni u zadatak. Ta razlika sada definira društvo.
Institucije više ne mjere uspjeh time da li ispunjavaju svoju svrhu, već time koliko djeluju skladno i inkluzivno za različitosti. Tolerira se svaka društvena, socijalna, mentalna nastranost, bolest i fantazija kako se svaka moguća osobna ego identifikacija sa boleštinama ne bi našla uvrijeđena. NAstrani svakog nivoa su sada postali norma i mjerilo vrijednosti nekog društva. Univerziteti više brinu o emocionalnoj udobnosti nego o potrazi za istinom. Mediji traže moralni i etički pristup psihičko oboljelima, umjesto istine i objektivnog izvještavanja, a naš pravni sustav sada vodi suosjećanje umjesto principa, i onoga što je dobro za društvo.
Problem nije u sposobnosti žena, jer danas ima više sposobnih žena nego muškaraca. Problem je u feminiziranoj kulturi, koja ne vrijednuje efikasnost, struku, znanje, već poštovanje svih i svega. Feminizirana kultura je previše blaga i uključivah gdje ne treba, također i neodlučna i sklona izbjegavanju rizika.
Sve to koriste strane zemlje i osvajaju milimetar po milimetar lokalnog tržišta, domaćih resursa evropskih zemalja. Civilizacija ne može napredovati ako svaka odluka prvo mora da dobije odobrenje ideološki zarobljenog komiteta. Stoga je Europa na izdisaju, uništena skoro do nepovrata. Ostaje pitanje da li će i slavenski svijet, koji ostao posljednji bastion ostataka tradicije, vere i kulture također isto tako završiti, ili ćemo se nekim slučajem osloboditi i vratiti sebi, istinskoj civilizaciji i razumu!
Gospod Bog sa nama i u nama!
