Postoji nešto što se zove “remote viewing” (gledanje na daljinu). Nekim ljudima daju koordinate nepoznatog mjesta, a onda ovi uđu u tišinu, uđu u ‘viđenje’ i pričaju što ‘vide’. Tako ‘viđenje’ funkcionira: kada imate namjeru, tišinu, volju i želju, možete preusmjeriti svoju pozornost u bilo što. Onda će energija tog prostora odgovoriti. Ti ljudi zapravo ‘vide’ energiju prostora, predmeta i objekata, radije nego sam oblik. Energija može otkriti i sam oblik, do u detalje, a to je zato što je ovaj njezina posljedica.
Dakle, uvijek komuniciramo s energijom! To je jako važno.
Svijet energije je glavni. On je broj jedan. U energiji je radost, u njoj je patnja, bolest, u njoj je iscjeljenje.
Ono što je ključno ovdje je naravno povjerenje. Ovi ljudi nikad ne bi pristali na tu ideju da mogu vidjeti energiju nekih stvari, objekata negdje daleko, čak i na drugim planetima, da nemaju povjerenja u to, da ne slijede taj impuls, viziju, signal, što god. Kada dopustite, vaša moć ‘viđenja’ raste, sve je više događanja u vašem životu, a vaše pouzdanje u to sve je veće.
‘Viđenju’ nas svijet ne uči. Kao male bebe vidimo i osjećamo puno više nego odrasle osobe. To je zato što još nema tumačenja, nema zabrane.
Svijet se onda otkriva. Stoga mi dobro poznajemo ‘viđenje’, to znanje nije nestalo. Možemo ga dohvatiti u svojoj namjeri, posegnuti za Znanjem o stvarima koje su inače svijetu nevidljive.
‘Viđenje’ je sve ono što nije u rutini, u navici, a nama se pojavljuje. Sanjanje je također ‘viđenje’. Mi možemo imati problem na takozvanoj javi, a onda sanjati rješenje. Možemo sanjati uzrok nekom problemu, nekom odnosu koji nas ovdje muči. Mi zapravo vidimo energiju tog uzroka. Do te poveznice dolazimo promatranjem, opet viđenjem.
