Obavještajne službe više nisu samo ljudi u balonerima koji se sastaju u mračnim uličicama. Danas su to mreže podataka, algoritama, tehnoloških kompanija, društvenih mreža i sustava nadzora koji znaju više o nama nego što bismo mi sami voljeli priznati, piše Andrija Klarić.
U ovom dijelu razgovora s Derrick Broze otvaram jednu od najmračnijih tema cijele emisije: ulogu obavještajnih službi u modernom sustavu moći.
Broze govori o tome kako su obavještajne agencije kroz povijest sudjelovale u rušenju vlada, operacijama pod lažnom zastavom, infiltraciji medija, manipulaciji javnim mnijenjem i projektima kontrole uma poput MK-Ultre. Spominjemo i Operaciju Gladio, CIA-u, NSA, FBI, britanske službe MI5 i MI6, ali i ruske, kineske te izraelske obavještajne strukture.
Posebno je važan dio razgovora o vezi obavještajne zajednice i Big Techa. Broze upozorava na ulogu In-Q-Tela, CIA-ine investicijske strukture, te na pitanje koliko su velike tehnološke platforme od samog početka bile povezane s državnim i obavještajnim interesima.
No možda najneugodniji dio nije ono što su oni prikupili bez našeg znanja — nego ono što smo im sami dali. Svaka aplikacija koju instaliramo, svaki “prihvaćam uvjete korištenja”, svaka fotografija, lokacija, poruka, navika i objava na društvenim mrežama postaje dio goleme baze podataka o našim životima.
U razgovoru spominjemo i primjer Pokémon GO-a, igre kroz koju su milijuni ljudi doslovno hodali gradovima i slali podatke o prostoru oko sebe. Moderni nadzor često više ne dolazi kao prisila. Dolazi kao igra, aplikacija, pogodnost i zabava. Orwell bi, da je živ, vjerojatno tražio odvjetnika zbog krađe autorskih prava.
A s umjetnom inteligencijom sve to ulazi u novu fazu. Kada se spoje podaci, biometrija, društvene mreže, digitalni identitet i AI, obavještajna moć više ne znači samo znati što ljudi rade — nego predviđati, usmjeravati i potencijalno oblikovati njihovo ponašanje.
Zato je ovo poglavlje važno. Jer pitanje privatnosti više nije tehničko pitanje. To je pitanje slobode.
