Iako bih mnogo puta čula da je iluzija da pažnja stvara realnost te da je nemoguće skloniti se od stvarnosti koja navodno dominira u kolektivnom eteru, ta je spoznaja, a zatim i njena duboka primjena u potpunosti promijenila tokove mog Života, ali i Života brojnih ljudi koji su osvijestili moć pažnje.
Neki sam dan bila na druženju gdje je u jednom trenutku, tijekom razgovora koji se doticao ove teme, skupina ljudi tvrdila da je nemoguće imati fokus na nečem dobrom i poticajnom kad je svijet prepun svega.
Tad je započela priča o jednoj osobi na globalnoj sceni i onome što ta osoba promovira i radi.
Kako možeš na to biti imuna? – pitali su me. Kako možeš živjeti ljepotu kad tako nešto postoji?
Rekla sam da ta osoba zapravo ne postoji u mojoj realnosti.
Da se ja ni na koji način njome ne bavim, niti u svom mentalnom, a još manje emocionalnom tijelu.
Čak ne znam ni što ona to točno radi da uzrujava tolike ljude.
I doista je tako.
Nešto u meni odavno nema potrebu onamo zalaziti niti se time baviti.
Posebice otkad sam svjesna da ionako na ljudskoj razini baš ništa po tom pitanju ne mogu napraviti.
Tu se, ako se nešto i čini, čini na druge načine koji su povezani s buđenjem svijesti i vraćanjem u Srce. Ostalo je tek samo dijalog ili monolog koji troši energiju i odvaja od Života u njegovoj biti.
Kako je razgovor i dalje tekao u smjeru nabrajanja što sve ta osoba nepovoljnog radi svijetu, moja se Duša počela meškoljiti pa sam se odvojila i prošetala do djece koja su se igrala u obližnjem vrtu.
Energija je ondje bila meka i čista, kao da sam došla doma.
Promatrali smo biljke i mirisali jedan mali, bijeli cvijet u lišću koje podsjeća na lišće medvjeđeg luka.
Sve se pročistilo, sve je opet pulsiralo mirom i divotom.
Došla sam kući, zahvalna i punog Srca.
S potpunom sam pažnjom dječacima ispirala šampon s kose, pripremala večeru i pričala priču o malim, bijelim cvjetovima koje sam nekad kao dijete imala u vrtu, a kao djevojka preokrenula svjetove da bih tada došla do bočice parfema koji je mirisao na njih.
I koji bih nanosila s takvom pažnjom i samo u posebnim prilikama kako bi sadržaj bočice što duže trajao.
Spomenute osobe iz svijeta politike nije bilo u našoj realnosti. Mogao je jedino doći da posluša priču. 
U domu je vladao mir, ljubav i spokoj.
Bi li to bilo tako da ne promijenimo fokus?
Da pažnju držimo na strahu, brizi, ljutnji ili neprestanom traženju onog što nije dobro, a na što u ljudskom smislu jako malo ili gotovo nikako ne možemo utjecati?
Držanje pažnje na Ljubavi je najviše što možemo učiniti za Svijet.
Dometi Ljubavi su nečuveni.
Ona iscjeljuje, blagoslivlja, obnavlja, oživljuje.
Hvala, prečudesni Živote
Hvala svim divnim Dušama koje su ovaj vikend obogatile realnost koju živim na tečaju zvukoterapije. Duša mi i sad pjeva.
Advertisements
Advertisements
Advertisements
