Iran ima moćan novi instrument u Hormuškom tjesnacu koji može koristiti dugo nakon rata.
Trumpova administracija tvrdi da blokada Hormuškog tjesnaca djeluje: devet brodova je postupilo u skladu s uputama i vratilo se.
Jedan od njih bio je kineski tanker Rich Starry, koji se u srijedu okrenuo u Omanskom zaljevu i vratio se kroz tjesnac.
Iran, međutim, tvrdi da zadržava kontrolu nad tjesnacem i da će odlučivati kojim brodovima je dopušten prolaz ovim strateški važnim plovnim putem. Nadalje, Teheran je upozorio da ako iranske luke budu ugrožene, “nijedna luka u Perzijskom zaljevu i Omanskom zaljevu neće ostati sigurna”.
Bez obzira na to kako se blokada bude razvijala, Iran će vjerojatno dugoročno biti u znatno boljoj poziciji da zadrži kontrolu nad tjesnacem – ne SAD.
Iranski novi instrument moći
Iran je desetljećima prijetio da će iskoristiti Hormuški tjesnac kao polugu protiv svojih protivnika. Međutim, sve do trenutnog rata sa Sjedinjenim Državama i Izraelom, koji Teheran smatra egzistencijalnom prijetnjom, suzdržavao se od toga.
Ironično, ovaj sukob je Iranu sada dao moćno novo oružje: kontrolu nad tjesnacem. SAD i Izrael su zapravo namjeravali oslabiti iranske nuklearne i raketne sposobnosti.
Teheran će vjerojatno ovu kontrolu učiniti trajnim dijelom svoje dugoročne strategije. Doista, iranski pregovarači u nedavnim mirovnim pregovorima sa SAD-om uvrstili su iranski suverenitet nad Hormuškim tjesnacem na svoj popis zahtjeva.
Taj utjecaj služi barem trima ključnim svrhama:
1. Visoki prihodi od tranzitnih naknada
Iran već naplaćuje pristojbe brodovima koji prolaze kroz tjesnac.
Uz relativno niske troškove – procijenjene na oko 1 dolar po barelu ili do 2 milijuna dolara po tankeru – Iran bi navodno mogao zaraditi oko 600 milijuna dolara mjesečno od izvoza nafte i dodatnih 800 milijuna dolara mjesečno od isporuka plina.
Ekonomisti procjenjuju da bi najmanje 80% tih troškova snosile zemlje Perzijskog zaljeva – to jest, do 14 milijardi američkih dolara godišnje samo za naftu.
2. Jamstvo sigurnosti putem ekonomskog odvraćanja
Demonstrirajući svoju sposobnost da poremeti jednu od najvažnijih svjetskih energetskih arterija, Iran je značajno povećao troškove bilo kakve buduće vojne akcije protiv njega.
To stvara odvraćanje ne samo vojno, već i kroz ekonomske rizike.
3. Geopolitički utjecaj na globalnom jugu
Kontrola Hormuškog tjesnaca daje Iranu dodatni utjecaj na energetski ovisne države.
Teheran bi mogao ponuditi tim zemljama prednosti u smislu pristupa tjesnacu ako zauzvrat zaobiđu američke sankcije ili prodube svoje ekonomske veze s Iranom.
Granice američke strategije
SAD sada pokušava neutralizirati iranski utjecaj putem tjesnaca. Ali ova “opsada nad opsadom” ima značajne strukturne slabosti.
Iranu je puno lakše održati svoju geografsku kontrolu nad tjesnacem nego SAD-u provoditi dugoročnu blokadu u međunarodnim vodama.
Čak i uz podršku saveznika – koja se do sada nije ostvarila – takva bi misija bila skupa i imala bi značajne posljedice za globalno gospodarstvo.
Zbog toga bi Hormuz mogao postati sličan simbol za Ameriku kao što je nekoć bio Sueski kanal: strateško usko grlo koje otkriva granice moći, a ne njezin doseg.
Kako će Kina reagirati?
Kina kupuje više od 80% iranske nafte. Može li Peking stoga izvršiti pritisak na Teheran?
Ne tako daleko – a vjerojatno ni u budućnosti.
Kina trenutno krivi SAD i odbacuje blokadu. Glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Guo Jiakun opisao ju je ovog tjedna kao “opasnu i neodgovornu”.
Iako je jedan kineski tanker preusmjeren, i drugi brodovi su posljednjih dana prošli kroz novi iranski sustav naplate cestarine. To pokazuje spremnost Kine da se prilagodi novim pravilima, barem zasad.
Otprilike 40% kineskog uvoza nafte prolazi ovom rutom. Unatoč tome, Kina se pripremila:
- Diverzifikacija izvora nafte
- Strateške rezerve koje bi mogle nadoknaditi gubitke do sedam mjeseci
Ostaje za vidjeti hoće li Kina prihvatiti trajni sustav naplate cestarine. Peking i dalje zahtijeva brzi povratak “normalnom prolazu”.
Rastuća uloga Kine u regiji
Rat bi također mogao izazvati političke promjene.
Zaljevske zemlje sve više shvaćaju da bliske veze sa SAD-om i partnerstva s Izraelom ne jamče automatski njihovu sigurnost.
Stoga bi mogli proširiti svoje vanjske odnose. Posjet prijestolonasljednika Abu Dhabija Pekingu ovog tjedna također to sugerira.
Trgovina između Kine i zaljevskih država dosegla je otprilike 257 milijardi američkih dolara u 2024. godini, što je neznatno više od ukupnog obujma trgovine zaljevske regije s glavnim zapadnim gospodarstvima.
Kina također širi svoj diplomatski utjecaj:
- Posredovanje u približavanju Saudijske Arabije i Irana 2023. godine
- Neizravna uloga u nedavnim pregovorima u Pakistanu između Irana i SAD-a o okončanju rata
Kina očito teži većoj ulozi u regiji.
izgledi
Iran bi mogao pokušati iskoristiti ovaj trenutak za izgradnju regionalnog sigurnosnog sustava zajedno sa zaljevskim državama – moguće s Kinom kao jamcem ili posrednikom.
To bi predstavljalo značajan prekid s višedesetljetnom ulogom SAD-a kao najvažnijeg jamca sigurnosti na Bliskom istoku.
