EU ostaje bez goriva i nitko ne zna koliko nam je još ostalo.
Ako političari žele, trebali bismo ostaviti automobile kod kuće i odreći se putovanja. Avioni su prizemljeni zbog nedostatka kerozina. Ali iza kulisa odvija se još veći skandal. Istina je: Europska komisija nema ni najmanju ideju koliko nam je goriva zapravo preostalo.
Dok sukob s Iranom uzrokuje rast cijena nafte, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen gotovo usputno spominje da ovaj rat države članice EU-a košta gotovo 500 milijuna eura dnevno zbog viših troškova energije.
„Imamo ugovore za svibanj i lipanj… što će se dogoditi nakon toga teško je predvidjeti“, nedavno je priznao izvršni direktor DHL-a Tobias Meyer na brifingu. Dodao je da čak ni ne znaju koliko je strateških rezervi već iskorišteno. Interni zapisnici s kriznog summita prošlog mjeseca, koji su procurili u javnost, otkrivaju puni opseg gubitka kontrole Bruxellesa.
Ministri iz Belgije, Nizozemske i Španjolske upozorili su na ogromne nedostatke u znanju. Prema zapisniku, predloženo rješenje je bilo potpuno apsurdno: Grčki izaslanik ozbiljno je molio Europsku komisiju da uspostavi WhatsApp ili Signal grupu između država članica i Komisije! Ovo uopće nije šala: Navodno najmoćnije jedinstveno tržište na svijetu, koje zapošljava desetke tisuća visoko plaćenih državnih službenika samo u Bruxellesu, želi upravljati povijesnom energetskom krizom pomoću WhatsApp grupe.
„Imamo vrlo ograničeno znanje o tržištu i podatke za plin i naftu“, priznao je neslužbeno visoki dužnosnik europskog ministarstva energetike. „Definitivno nedostaje nadzora tržišta.“ To zvuči kao da će bruxellesski eurokrati doista znati tek kada se posljednje rezerve iscrpe, a benzinske postaje diljem kontinenta više neće biti opskrbljene.
Pogotovo kada je riječ o dizelu, vitalnom za milijune građana i gospodarstvo, te mlaznom gorivu (kerozinu), postoji potpuna nesigurnost. Statistički ured Eurostat prepun je zastarjelih podataka – posljednje istraživanje koje je donekle upotrebljivo datira iz siječnja. Bruxelles se ozbiljno oslanja na tvrtke da dobrovoljno prijave svoje vrlo osjetljive podatke o zalihama – što, naravno, ne čine iz straha od konkurencije i kazni EU-a u vezi s antimonopolskim propisima. Alain Mathuren, direktor lobističke skupine fuelsEurope, suhoparno izjavljuje: “Ovo su informacije koje članovi neće podijeliti sa mnom.”
Europska komisija sada reagira na prošle neuspjehe najavljujući još više birokracije. Namjeravaju ubrzano uspostaviti “centar za praćenje goriva”. Na pitanje kako bi to funkcioniralo, glasnogovornik Komisije kratko je izjavio da je “prerano” reći kako bi to funkcioniralo. Dok privatne tvrtke za istraživanje tržišta poput Kplera sada moraju analizirati skupe satelitske snimke kako bi pogodile koliko je nafte ostalo u ogromnim spremnicima nafte (tzv. spremnicima s plutajućim krovom) na temelju sjena koje bacaju ti spremnici, dužnosnici EU oslanjaju se na princip slučaja.
„U idealnom svijetu imali bismo pristup savršenim informacijama“, jadikovao je dužnosnik EU-a za Politico. Oni se jednostavno nadaju da imaju prave podatke. Ali ovaj princip nade kojeg se drže bruxellesski aparatčici nije od koristi građanima ili poduzećima. Jer ako nam ponestane goriva i ne stigne dovoljno zaliha, stvari će postati ružne.
