Najveća udica koju je ženski rod progutao u svojoj povijesti je pomaknuta ideja da je ona žena koja služi svojoj obitelji nazadna, a ona koja služi svom šefu napredna. Parafraziram Chestertona.
Rezultat te podvale nije ravnopravnost spolova, već najveće ropstvo žene ikada: 40 sati tjedno za gazdu + minimalno 20 sati tjedno u kući. Opravdano frustrirana, problem opet ne vidi u podvali nego u – svom suprugu.
U suprugu koji joj je nekada otvarao vrata, točio joj piće, darovao cvijeće, otvarao staklenke… A onda je kavalirsko ponašanje postalo – toksična muškost. Bolesna ideja da to nisu znakovi privrženosti, već dominacije. Pa sada naša žena radi još i to, jer se muž ne usudi.
I dok je ona pod tim teretom gluposti prisiljena postati sve više muško, pritišće njega da postane sve više žensko. Rezultat? Oboje frustrirani i posvađani međusobno. Umjesto da su zajedno posvađani s dilerima podvala. A iduća njihova podvala je sekularizam.
Pomaknuta ideja da je društvo utemeljeno na tradicionalnim vrijednostima nazadno te da će zamjena tih vrijednosti globalističkima nužno završiti – napretkom. Nisam uvjeren…
