Ako nas juri lav, onda će adrenalin obaviti zadatak i naši osnaženi mišići će nas spasiti trenutne opasne situacije. Međutim, ako sjedimo u autu i nerviramo se zbog prometne gužve, adrenalin se neprekidno luči, a mišići su neaktivni i sav višak adrenalina ne služi stvarnim potrebama već oštećuje organe, prije svega srce i kardiovaskularni sustav.

U današnje vrijeme smo neprekidno bombardirani stresom. Stres kada nas sat ujutro probudi, gužva u prometu, problemi na poslu, obaveze, negativne vijesti na televiziji i u novinama, negativni ljudi, nedostatak novca…

Ako dodamo tome i to da smo svake dvije godine izloženi medijskoj propagandi o „smrtonosnim epidemijama”, za koje se kasnije ispostavi da su bile lažirane, čudo je da smo živi. Sve to doprinosi da smo neprestano u stresu i da naši vitalni organi neprestano rade na minimumu što neminovno dovodi do ozbiljnih bolesti.

Da li ste čuli za nocebo efekt? Nocebo efekt (suprotno od placeba), je moć autoriteta da utječe na vjerovanje pacijenata da li će umrijeti ili živjeti. Pacijenti počinju umirati onog trenutka kada im doktor kaže koliko im je još života ostalo. Doktor može lošim prognozama i negativnim stavom izazvati ogroman strah kod bolesnika i na taj način doprinijeti težem tijeku bolesti ili čak smrti.

Sjetimo se eksperimenta s giljotinom. Kada su čovjeka uvjerili da ga vode na giljotinu i da će umrijeti, a umjesto giljotine su pustili da na njegov vrat padne ručnik natopljen toplom vodom, da simulira krv, on je umro istog trenutka jer je vjerovao da će umrijeti.

Kada nekome na primjer, kažemo da ima rak, već poslije nekoliko sati će stanice imunološkog sustava prestati s radom, jer su upornim i dugogodišnjim ponavljanjem da je rak smrtonosna i neizlječiva bolest, ljudi programirani da umiru.

Dok smo u stresu i u programu smrti, stanica zatvara svoju membranu i ne prima hranljive tvari, niti otpušta toksine, pa tako stanica za stanicom izumiru.

Kako da se oslobodimo stresa? Kako bismo bili zdravi, prije svega je neophodan pozitivan mentalni stav.

Treba se deprogramirati od medijskih programa, ugasiti televizor, ne čitati novine, mediji po pravilu šire uznemirujuće vesti (jer se dobra vijest ne prodaje), i koncentrirati se na zdrav život, fizičke aktivnosti u prirodi, izbjegavati negativne ljude, slušati umirujuću muziku i razgovarati o pozitivnim temama.

Trebamo se fokusirati na ono što želimo, a ne na ono što ne želimo. Ne treba ponavljati “imam ovu ili onu bolest” jer se time etiketiramo i zadržavamo bolest. Pozitivan stav i osmijeh vrlo su važni faktori dobrog zdravlja.

Kada smo zabrinuti, zatvorimo oči i nekoliko puta udahnimo duboko. Ova jednostavna, ali vrlo moćna praksa, usporit će rad našeg srca, a stisak simpatičkog nervnog sustava, koji nas drži u grču, će popustiti.

Ne treba zanemariti i zdravu prehranu sirovim voćem i povrćem, kretanje u prirodi, čist zrak i vodu, sunčanje i pravilno spavanje. Strah je kao dijete koje uplašeno vrišti. Kako ćemo ga smiriti? Tako što ćemo ga zagrliti i reći mu: – volim te.

Stavimo ruke na naše srce, zatvorimo oči i recimo: – volim te. Grč će nestati. Ne zaboravimo da je ovaj vidljivi svijet samo sjena nevidljivog duhovnog svijeta. Sve se najprije dogodi tamo,  pa se tek onda spušta u ovaj svet iluzija. Kreirajmo dobar, zdrav, miran, radostan svijet svojom slobodnom voljom. Ne dozvolimo da našom voljom upravljaju profiteri od naših bolesti i strahova. Ako mi ne upravljamo našom podsviješću, netko drugi će to umjesto nas raditi.

Ne dozvolimo da budemo lutke u nečijim rukama.