Krenimo …

Tužna je za ljudski rod činjenica da su žrtve u ljudskim životima, a to je ono najvrijednije, MOGLE BITI IZBJEGNUTE. Naime odvažni i časni znanstvenici koji su posvetili svoje živote izučavanju klimatskih promjena, nešto čime se bave već više od 25 godina, još 2014. godine, dakle, prije 8 godina su objavili znanstvene dokaze o tome što će se događati u današnje vrijeme u smislu klimatskih katastrofa, objavivši Izvještaj „O problemima i posljedicama globalnih klimatskih promjena na Zemlji. Učinkoviti načini rješavanja ovih problema“. Neću brusiti jezik time koliko su tada, u vrijeme dok klima nije divljala kao što divlja danas diljem svijeta, bili izvrgavani podsmijehu, ruglu i blaćenju njihovog rada od strane elitističkih medija. Naglasak stavljam na činjenicu da se SVE na što su UPOZORAVALI obistinilo, naročito od kraja 2021. godine do danas. Neću brusiti jezik niti time da je ta ista istina opetovano iznešena 12. 11. 2022. godine na Međunarodnom online forumu „Globalna kriza. Naš spas je u jedinstvu.“, forumu prevođenom simultano na 150 jezika svijeta (preporučam pogledati čim prije, jer je YouTube pokrenuo nemilosrdno brisanje kanala Kreativnog društva po cijelom svijetu, nastojeći time da itina ne dopre do ljudi). I 4 d rekord … svi materijali su napravljeni od strane volontera Kreativnog društva, tih ljudi koji su uložili vlastito vrijeme, pažnju, znanje i sve potrebne resurse da bi istina doprla do ljudi. I opet izrugivanje, opet podsmijeh, opet blaćenje, no ovaj put od strane nemalog broja ljudi … nema se vremena za biranje riječi, pa hajdemo „u glavu“ … za koje se ne zna jesu li slaboumniji ili uskogrudniji. Radi se o takozvanim „kauč-kritičarima“ koji iz udobnosti svojeg osobnog „SIGURNOG“ komfora „rasiplju biserje“ o tome kako je projekt Kreativnog društva tamo neka sekta, pa tamo neki „tajni elitističko-globalistički projekt“, kako je nemoguće da se čovječanstvo ujedini u dobru, miru, uvažavanju jedni drugih, u prosperitetu za sve ljude … no, sigurni samo do onog trenutka dok ne steknu osobno iskustvo klimatske kataklizme.

I ne, ne krivim te ljude, već ih iskreno žalim, no vrijednim smatram isticanja takvih slučajeva čisto iz razloga što je potrebno istaknuti opasnost od prihvaćanja i daljnjeg rasijavanja takvih svjetonazora. Iskustva povijesti čovječanstva, kao i ovdašnje vrijeme upravo su nedvojben dokaz o tome koliku globalnu štetu  trpi čovječanstvo zbog takvih prihvaćenih ponuda.

Da bi došli do korijena problema, to je uostalom jedini ispravan način detektiranja, te jedini način koji daje mogućnost trajnog rješenja, iznijet ću neke eksperimante o tome kako se provodi uspješna manipulacija, a koja kao posljedicu ima slaboumnost i uskogrudnost. Radi se o većini pokusa provedenih na životinjama, no neka svatko, shodno svom „društvenom iskustvu“ sagleda u kolikoj se mjeri isti prakticiraju i nad ljudima.

1. Slonić

Metoda kojom se slona, ogromnu životinju, pretvara u poslušnika jest metoda užeta. Malog se slonića užetom veže za drvo. Slonić se naravno otima, sloboda kretanja je u njegovoj prirodi, no svezan je užetom, onemogućen u slobodnom kretanju … i tako dugo, sve dok ne „shvati“ da je uže jače od njega, sve dok se ne prestane boriti protiv užeta. I kada odraste on i dalje nastavlja „shvaćati“ da je uže jače od njega, pa ga, kao poslušnog, na užetu može voditi i malo dijete;

2. Miš

U četiri kuta terarija mišu su bili postavljeni: hrana, voda, ženka, točak za istrčavanje. Svaki put kada bi mišić krenuo u ispunjavanje bilo koje od tih svojih prirodnih potreba bio bi spržen strujnim udarom. Pokus je trajao onoliko dugo i proglašen uspješnim onda kada se miš, ISTRENIRAN NA BESPOMOĆNOST, sklupčao na sredini terarija, jer je to bio isključivi dio terarija gdje ga ne bi pržili strujom;

3. Majmuni

Čoporu majmuna je na vrh kaveza ostavljen grozd banana. Svaki put kada bi se bilo koji od majmuna usudio domoći banana cijeli čopor bi bio polijevan hladnom vodom, dakle kazna po principu kolektivne odgovornosti. Pokus se pokazao uspješnim kada je čopor, zajednički i nemilosrdno, krenuo kažnjavti svakog „krivca“ za njihove mokre i hladne nevolje, svakog onog majmuna koji bi se usudio posegnuti za bananama;

4. Žaba

Kada se žabu ubaci u vruću vodu ona iskače odmah, refleksno, no kada je stavite u hladnu vodu, vodu koju zatim postupno zagrijavate žaba neće iskočiti. Zašto? Zato što se nastoji prilagoditi. U trenutku kada se više nije u stanju prilagođavati na nesnosne uvjete vruće vode, tada nastoji iskočiti, no bez uspjeha. Zašto? Zato što je vlastitu energiju potrošila na prilagođavanje. Biva skuhana.

Neki će možda reći da mi ljudi nismo životinje, da smo mi ipak po ponašanju bolji od životinja. Hajdemo vidjeti …

5. Pokus neću objašnjavati, onima koji su istinski zainteresirani za vidjeti do kuda može ići čovjekova slaboumnost i uskogrudnost u smislu poslušnosti prema „autoritetu“, neka potraže na internetu Miligramov eksperiment. Ovim se samo hoće potaknuti da svatko sam sa sobom iskreno sagleda koliko je takvih modaliteta razmišljanja i ponašanja u njemu samom, a koji su tipični za primjere iz navedenih eksperimenata.

Dakle, shodno navedenim eksperimentima, uz iskrenost u sagledavanju činjenica u kakvom živimo društvu, može se slobodno reći da su slaboumnost i uskogrudnost temelji ovdašnjeg potrošačkog formata društva, ovog zvjerinjaka gdje smo poticani biti jedan drugome zvijer.

Ovdje je od iznimne važnosti naglasiti da nema ikakve namjere bilo koga osuđivati, vješati o stup srama, ne … cilj je ukazivanje na greške, a iz grešaka je potrebno učiti, da se ne bi nikad više ponavljale …

Vratimo se činjenici potrebe da je stvari potrebno sagledati korijenski, te se time lišiti gubljenja vremena oko „kozmetike“, jer šminka ostaje šminka, običan premaz kojim pokušavamo sakriti istinske uzroke problema kojima smo svi, ne samo svjedoci, već i suučesnici. Zašto suučesnici? Zato što oni koje smatramo „elitom“ su u naravi ti koji nam daju ponudu, te, služeći se tehnikama manipulacije i to daleko većim brojem nego što je navedeno u eksperimentima, nastojeći nas privoliti da ponude prihvatimo. Spomenut ću još tehniku Overtonovog prozora, kojom se, koristeći se politikom kao instrumentom, provode bolesne sotonističko-elitističko-globalističke agande … od nečeg što je zdravorazumski apsolutno neprihvatljivo do zakonski obaveznog … širok spektar, je l’ da!?

Stoga je potrebno govoriti o odgovornosti naroda, ljudi, nas samih, u smislu tih koji PRIHVAĆAJU PONUDU … da bi se utvrdila ta odgovornost i uloga nas ljudi u ovom zvjerinjaku od društva u osnovi je važno utvrditi, ne to koji problem promatramo, bilo to nasilje nad ženama, nasilje nad djecom, globalna glad, neimaština, beskućništvo, ratovi, kriminal, nezaposlenost, čipiranje, ekološki problem, što god … važno je utvrditi to iz koje pozicije se nešto promatra.

Stoga je bitno utvrditi našu poziciju u kojoj se u PRAVNOM smislu nalazimo. Jer bilo koja država na svijetu i nije ništa drugo već VLADAVINA PRAVA (omiljen termin mnogih političara u rečenici: „Mi smo svjesni da mnogi zakoni nisu dobri i pravedni, al’ mora se poštovati vladavina prava.“ … poznato, je l’ da?).

Ono što je od iznimne važnosti za razumjeti jest činjenica da smo pristali, uglavnom time jer dajemo prešutni pristanak, biti u poziciji onih koji prepustili da nekolicina donosi zakone i odluke, a kojih se moraju pridržavati svi. Zašto? Zato što u pravu, kao disciplini, jednako kao i u trgovini, da bi bilo koji ugovor (dogovor) bio valjan, u ovom slučaju prav(n)ovaljan, važeći, potreban je pristanak. Kao i u svakom drugom dogovoru. Da ne idemo u detalje prava kao discipline, dovoljno je dodati da je ugovor također pravno važeći ako se na ponudu odgovori šutnjom, jer to je onda PRISTANAK PREŠUĆIVANJEM. U pravu važi pravilo da neosporena izjava ili ponuda, postaje važeća. A ugovori se trebaju poštovati činom izvršavanja.

Prvo, prešućivanjem smo pristali da se nad nama provode prava temeljena na Rimskom pravu, a koje je u naravi pravo sazdano za rimske robove, građane nižeg reda. Dovoljno je spomenuti to da studenti pravnih fakulteta ne mogu polagati niti jedan sljedeći ispit, dok ne „savladaju“ rimsko pravo. A i svaki iskren i častan sudac, kada ga pitate o naravi Rimskog prava, to će vam potvrditi … provjereno.

Drugo, u Ustavu RH, članak 1., stavak 2. i 3. stoji:

„Članak 1.

(2)U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.

(3)Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.”

Dakle, NAROD, LJUDI, MI … mi smo ti koji JESMO VLAST, a ljudi koji obavljaju političke funkcije su predstavnici nas koji JESMO VLAST. No, ne poznavajući prirodu prava, ne znamo da U ZAKONSKIM OKVIRIMA imamu mogućnost DIREKTNOG, neposrednog odlučivanja, dakle neposrednog izglasavanja zakona koji su DOBRI, KORISNI ZA SVE NAS ili odbijanje izglasavanja onih za koje smatramo da nisu dobri.


Što onda imamo za posljedicu? Imamo to da je VLAST, MOĆ DONOŠENJA ODLUKA, PREŠUTNIM PRISTANKOM prepuštena ljudima koji se bave politikom. Dakle, pristali smo BITI NEODGOVORNI, jer smo lopticu odgovornosti, a koju bi kao većina trebali imati, prepustili manjini, projicirajući na njih ništa više od vlastitih pojedinačnih očekivanja, gojeći u sebi slaboumnu ideju da smo nemoćni išta promijeniti, iako nam čak i sam Ustav jamči mogućnost provedbe volje  neposrednim odlučivanjem, naravno pod uvjetom da to sami, kao narod zahtijevamo. Neka se nitko ne nađe uvrijeđen, no PREPUŠTANJE VLASTI, PREPUŠTANJE MOĆI DONOŠENJA ODLUKA, to je čin krajnje neodgovornosti, naše vlastite. I to je nešto što trebamo shvatiti … jer nitko nam ne može zabraniti pravo direktnog odlučivanja – odlučivanja bez posrednika, naglašavam, U EVOLUCIJSKOM OKVIRU, NA MIRAN, LJUDSKI I ZAKONIT NAČIN. Da, ali nama je umjesto da preuzmemo odgovornosti ZA VLASTITU SUDBINU I SUDBINU SVOJE DJECE lakše pljuvati na vlastiti televizor, ispaljivati gomilu za čovjeka nedostojnih emocija, proklinjući političare ili koga već … i zabavljati se svjetskim prvenstvima u ničem važnom … u vrijeme dok ljudi skapavaju i žive ko paščad u kontejnerima i pogibaju kao žrtve klimatskih kataklizmi. Mi smo ti koji pristajemo biti neodgovorni i svoju odgovornost u donošenju, izglasavanju zakona i pravila po kojima bi trebali živjeti i po njima se ponašati mi, narod, prepustili smo manjini, ispuštajući iz vida staru, no važeću narodnu izreku: Ljudski mozak u umaku od moći, usmrdi se preko noći. Svidjelo se to kome ili ne, no to je istina. Odrekli smo se odgovornosti, prebacili je, kao lopticu i traćimo svoje živote u praznom isčekivanju da netko drugi za nas riješi naše probleme.

Da ne bi ispalo da je spomenuta narodna izreka puka glupost, vrijedi spomenuti da ista ima uporište i u znanosti, a evo kako. Kod čovjeka kojeg se “obdari” vlašću, a ovo su podaci iz otvorenih izvora (tko ne vjeruje, neka istraži), dolazi do zastoja u razvoju onih skupina zrcalnih neurona, a koje su zadužene za učenje, za sticanje novih znanja … u njihovoj svijesti prevladava misao “ja sve znam, jer mene svi za sve pitaju”, gubi se volja za učenje, napredak u tom smislu za njih prestaje. Dalje, ista skupina zrcalnih neurona je zadužena za empatiju, suosjećanje, ŠIROKOGRUDNOST, DUŠEVNOST, nazovite kako hoćete, no bez toga nema istinskog Čovjeka … ti ljudi postaju “imuni” na patnju i nevolje drugih ljudi. Tako da trebamo znati, to što imamo besćutne političare na vlasti, tome smo sami doprinijeli, svojim prešutnim pristankom, a da nismo toga ni svjesni. A praksa upravo govori u prilog tome, neporecivo. Jer, da je, primjerice ja ili bilo tko drugi tko čita ili tko ne čita ovaj tekst bio „obdaren“ vlašću, rezultat bi bio manje/više sličan ili isti, jer to je princip kako to funkcionira. Za one koji ne vjeruju … osvrnite se u krugu vlastite obitelji ili neke vama znane kako „glava kuće“ vrlo često brižno čuva svoju poziciju „autoriteta“ i onda kada nije u pravu – bitno je ne izgubiti poziciju moći, cijena nebitna … jer, moć, vlast je OPIJAT, ništa manje štetan od alkohola i droga – u čovjeku ubija čovječnost. To je jednostavno tako.

Da, možemo se na ovaj ili onaj način, doticati bilo koje društvene anomalije, zabavljati se njome kao pojedinačnim problemom, no jedno važi … sve to ostaje na razini konfekcije, šminke, tako dugo dok se ne utvrdi istinski uzrok zbog kojeg je nastala anomalija, princip uzrok/posljedica je zakon koji je nemoguće izbjeći.

Jednostavnim matematičkim rječnikom rečeno, potrebno je POJEDNOSTAVITI (POD JEDNO STAVITI), dakle, svesti sve pod jedan te isti zajednički nazivnik. Taj zajednički nazivnik se naziva POTROŠAČKI FORMAT DRUŠTVA. Već 6000 godina, od doba Sumerana (obratite pažnju na činjenicu da se povijest u školama i to u cijelom svijetu detaljno uči od toga vremena), a to je pojava prvih vladara i hijerarhijskog upravljanja društvom (manjina nad većinom), pojava ekonomije kao dominante nad svim društveno važnim pitanjima (novac je bog), pojava prvih oružanih sukoba (manjina šalje većinu u krvoproliće zbog vlastitih interesa) … možete i sami nastaviti ovaj niz … dok se povijest o tome kako je čovječanstvo živjelo prije toga lukavo prešućuje, kriju činjenice, uništavaju se artefakti … to nazivaju tamo nekim nedovoljno istraženim kulturama, dok se od Sumera do danas spominjemo kao „civilizacije“, iako bi pristalija riječ za ovo društvo bila, ponavljam, zvjerinjak, jer se i ponašamo jedni prema drugima kao zvijeri … ovako se ljudi jedni prema drugima ljudi ne bi trebali ponašati … od Drugog svjetskog rata do danas svijet poznaje samo 26 dana kada se nije ratovalo … to je činjenica koja govori sve.

Od pojave Sumera pa sve do danas krenula je degradacija Čovjeka, kao individue, pa tako i društva u cjelini. I svi mi, bez obzira koliko dobro da smo se „snašli“ u ovom zvjerinjaku, ćutimo posljedice toga … stres, depresija, nasilje, besćutnost pršte sa svih strana. Naročito su u serviranju informacija koje stvaraju takvu atmosferu revni mediji, politika i tome slično.

Nadalje, u potrošačkom formatu društva, čak se i resursi koji su društveno važni, nalaze u rukama manjine, preciznije rečeno u vlasništvu korporacija koje pripadaju manjini, resursi vode, energenata, masovni mediji, ceste, banke, novac (da, da, novac koji koristite, nebitno je li papirnati ili digitalni, ne pripada društvu, državi, već ga države, po potrebi, naručuju od privatnih bankara … američke Federalne rezerve, primjera radi, pripadaju skupini privatnih bankara). Zar je to normalno? Zar je normalno da kvaliteta tvog života ČOVJEČE, da kvaliteta mog života ovisi o tome je li se nekome ratuje ili ne ratuje danas? Zar je normalno da kvaliteta naših života ovisi o tome hoće li nekim moćnicima danas biti ili ne biti do igre podizanja ili spuštanja cijena energenata, hrane ili već čega o čemu ovisi kvaliteta našeg življenja? Šta tu ima, a da se može smatrati za normalno, za ljudski? Koji je smisao DOZVOLJAVATI, PRISTAJATI da se na takav način netko igra ljudskim sudbinama, životima ljudi … dok nas zabavljaju svjetskim prvenstvima u kopanju noseva, dok nas guraju da se međusobno natječemo i uništavamo u čemu god? I takav svjetonazor uzimamo kao mjerilo vrijednosti i životnu orijentaciju? Gdje je tu naša vlastita odgovornost za naše vlastite živote, za živote naše djece, koja bi, kako slijedi, trebala u nasljeđe dobiti ovaj zvjerinjak?


Ta manjina, a koju zovemo elita, ništa je drugo, već šačica (u svijetu ih je tek negdje oko 1%, ostali su tek zavedeni), ali izuzetno dobro organizirana šačica ljudi, koja već stoljećima, tisućljećima s generacije na generaciju svojim potomcima prenosi znanje o tome kako manipulirati ljudima, kao poticati ljude na međusobno sukobljavanje i međusobno istrebljivanje (zavadi, pa vladaj). Sve se to radi s ciljem da se ljudima odvuče pažnja od bavljenja stvarima koje su životno bitne. A stvar koja jest neminovno životno bitna jest društveno uređenje u kojem živimo, način na koji smo organizirani. Da, istina jest, a tako su nas i učili, da se društveni sistem mijenjao, malo robovlasništvo, malo feudalizam, kapitalizam, socijalizam, tehnokratizam ili kako god, nevažno. No, sve te navodne promjene, su također šminka, konfekcija, pa opet svođenjem na zajednički nazivnik pronalazimo što je zajedničko svim tim društvenim “uređenjima“ … uvijek jedno te isto, vladavina manjine (dobro organizirane) nad većinom. Time nam se u umove, kao dominantni svjetonazor, usađuje misao da mi kao ljudi nismo sposobni postići dogovor, izglasati zakone, napraviti društveno uređenje onako kako treba, već da to trebaju u ime nas napraviti neki vladari, carevi, kraljevi, vlade … posljedica – sjaši Kurta da uzjaši Murta. No, notorna je laž da su po tom pitanju ljudi nesposobni. Činjenica da su ljudi u Belgiji živjeli u miru i u redu BEZ VLADE VIŠE OD Z DANA govori sasvim dovoljno. I zato masovni mediji (jer i to društveno dobro je igračka elite) pršte negativnim informacijama, a kojima nas drže u stanju stresa, depresije, borbe za preživljavanje, lažnih vrijednosti oko kojih ćemo se sukobljavati i suparničiti, a sve iz razloga da ne bi spoznali i u praksi primijenili činjenicu da ljudi imaju SPOSOBNOST SAMOORGANIZIRANJA U MIRNOM I PROSPERITETNOM SUŽIVOTU … sve iz razloga da nam ne bi ni na kraj pameti palo da prestanemo biti učesnicima njihovih prljavih igara … sve iz razloga da nam ne bi ni na kraj pameti bilo da izgradimo društvo dostojno svih ljudi …

Stoga se postavlja zdravorazumsko pitanje: zašto onda sam narod ne donosi zakone, a da ljudi koji su profesionalci u politici (da, politika je zanimanje kao i bilo koje drugo), budu ti koji će se pobrinuti da se operativno realiziraju odluke, zakone koje je DONIO NAROD. Jer, ti isti političari su za to sposobni, ionako to čine, i ja nemam sumnju da i u tom zanimanju, kao i u svakom drugom, ima iznimno dobrih i čestitih ljudi koji bi bili spremni baš na ovakav način SLUŽITI SVOME NARODU. Jer riječ ministar, u ostalom, i znači „podržavati nekoga u postupcima, u izjavama“. A do nas samih je što ćemo izjaviti, za što ćemo se PRAVNO izjasniti.

Dakle, NARODE, trebamo li preuzeti odgovornost za VLASTITE POSTUPKE? DA, TREBAMO!

Zato, evo nekoliko pitanja:

Što ima dobro u društvu gdje Život Čovjeka nema vrijednost osim tržišne?

Što ima dobro u društvu u kojem se, zbog očuvanja tržišne utakmice, baci toliko svježe i upotrebljive hrane, da bi svaki gladni na svijetu mogao imati na raspolaganju 3,5 kg hrane dnevno? Pa, čekajte malo, zar je ikome uopće potrebno toliko hrane dnevno? Dakle, hrane ima više nego dovoljno, dok približno 10 000 DJECE DNEVNO umire od gladi, žeđi i bolestima povezanim s njima.

Što ima dobro u društvu u kojem se čitavi neprodani stambeni neboderski blokovi ruše (da se ne bi plaćali izdaci za održavanje), slučaj iz Kine, a beskućništo je u svijetu, jedan od gorućih problema? I Zagreb je tu također mračan primjer: ima više stanova u privatnom vlasništvu, a koji zjape prazni, nego što ima beskućnika, a narod kroz porez izdvaja za socijalnu, dakle DRUŠTVENU ZAŠTITU? Pa koga mi to štitimo? I kakvi su rezultati te zaštite?


Što ima dobro u društvu u kojem stradalnici od klimatskih katastrofa moraju ostatak života provoditi, maltene kao beskućnici ili u ogromnoj bijedi, vrlo često po izbjegličkim kampovima? Nije li upravo slučaj dvomjesečne bebe iz okolice Petrinje, a koja je umrla od pothlađenosti u brodskom kontejneru u kojem je živjela s roditeljima koji nisu bili adekvatno stambeno zbrinuti nakon potresa, neosporivi dokaz tome … svježi slučaj Turske i Sirije i skoro suočavanje s krizom klimatskog izbjeglištva koja nam slijedi kao iskustvo nema potrebe posebno naglašavati … Inače, klimatske katastrofe, a koje se već događaju na DNEVNOJ RAZINI po cijelom svijetu (a koje nemaju nikakve veza sa nama serviranim antropogenim čimbenikom, zbog kojeg nam se u vidu CO₂ kvota iz džepova izvlače basnoslovni novci, novci kojima su ti isti stradalnici potresa mogli biti stambeno zbrinuti) … to je tema koja zaslužuje posebnu pažnju …

Što ima dobro u društvu u kojem smo 24/7/365 pod postojanom paljbom informacija negativne prirode, a koje u naše živote unose strah, neizvjesnost u budućnost, paniku, potiču nasilje, mržnju i suparništvo, sve redom odlike slaboumlja i uskogrudnosti?

Što ima dobro u tome da se iz džepa čovječanstva, kroz poreze izbije gotovo 2 triliona $ GODIŠNJE za industriju međusobnog istrebljivanja, vojnu, za ratni biznis? Da, privatne megakorporacije koje se bave proizvodnjom opreme za međusobno istrebljivanje ljudi, putem dogovora s političarima koje smo mi izabrali, prodavaju nam takve „igračke“. Ugovori su, naravno pod „STROGO TAJNO“, pečatirani i na po nekoliko desetljeća.

Što ima dobro u društvu u kojem obrazovanje ima za JEDINU svrhu, odgoj „tržišnih igrača“, pijuna smještenih u dvije osnovne kategorije – robovi i nadglednici (a to su također robovi, navodno višeg ranga)?

Što ima dobro u društvu u kojem smo toliko uništili ekologiju da oceanima plivaju otoci odbačene plastike površinom veći i od Francuske? A obzirom na to da je fitoplankton koji živi u oceanu nužan čimbenik za proizvodnju kisika na Zemlji, a ocean je time najveći proizvođač … zaključke, molim, izvedite sami … Bespoštedno uništavanje šuma da ne spominjemo …

Što ima dobro u društvu u kojem smo prisiljeni jesti hranu zatrovanu kemikalijama, pesticidima, antibioticima, čineći sebe sadašnjim i budućim bolesnicima, preciznije rečeno konzumentima proizvoda farmaceutske industrije …

Što ima dobro u društvu u kojem je žderanje kukaca i guranje u kanibalizam kroz reklamiranje burgera s okusom ljudskog mesa IN, a pozivanje ljudi na ujedinjenje u čovječnosti je daleko van suvremenih modnih krikova?

Šta ima dobro u društvu u kojem … ma, evo stavite sad sami za sebe bilo koju društvenu pojavu …

POTROŠAČKI FORMAT DRUŠTVA je, dakle, ponuda koju čovječanstvo, iz nepoznavanja prirode pravnog sustava i načina putem kojih se od ljudi izvlači pristanak, ponuda na koju smo pristali i na koju još uvijek pristajemo.

Naravno, za čovječanstvo koje je doslovno na rubu provalije (što zbog krajnje dekadencije i bezosjećajnosti, što zbog ekologije i uvjeta koji gotovo da više nisu u stanju podržavati Život na Zemlji, što zbog sve većeg porasta učestalosti i veličine klimatskih katastrofa) napuštati ovu iako prilično trulu, no ipak još uvijek kolibu, ne bi imalo ikakvog smisla bez da se započne s izgradnjom novog društva, nove kuće u kojoj će BITI mjesta ne samo za sve ljude, već će ga biti DOVOLJNO.

Upravo iz tog razloga postoji MEĐUNARODNI PROJEKT KREATIVNO DRUŠTVO, a koji se aktivno provodi u više od 180 zemalja svijeta. To u stvari znači realizaciju, OSTVARENJE njegovih 8 Temelja u svim zemljama na svijetu, s osnovnim ciljem, da se zaštiti Život svakog Čovjeka na svijetu. O samom projektu se detaljno možete informirati na stranici www.creativesociety.com/hr, podržati ga, te se pridružiti nastojanjima da se takvo društvo što prije izgradi.


Jedna od ispunjenih potreba koje donosi ujedinjenja čovječanstva u Kreativno društvo jest osnivanje jedinstvene službe UPOZORAVANJA i spašavanja od klimatskih katastrofa. Dakle, u slučaju Turske i Sirije prilika da se UPOZORI te ljude je nepovratno izgubljena, no nastavljajući se valjati u blatu ovog potrošačkog formata, ovog zvjerinjaka, istu sudbinu potpisujemo i za nas, zasad preostale na zemlji. Za takvo maloumno i uskogrudno postupanje NEMA OPRAVDANJA, te nitko neće, prije ili kasnije sasvim je svejedno, biti lišen posljedica za vlastite odluke i postupanje ili nepostupanje, jer da već imamo izgrađeno Kreativno društvo služba UPOZORAVANJA i spašavanja od klimatskih katastrofa već bi bila operabilna, a glavni mediji bi bili sredstvo uz pomoć kojeg bi se te ljude na vrijeme upozorilo na nadolazeću opasnost, te tako sačuvali dragocjeni životi ljudi.

Stoga, napominjem, dok još nije u potpunosti kasno, pogledajte online forum “Globalna kriza. Naš spas je u jedinstvu”, te sami sagledajte činjenice i rješenja koja su predstavljena kao spasonosni izlaz, pridružite se nastojanjima miliona volontera širom svijeta da se ove životno vrijedne informacije prenesu do svih ljudi, da izgradimo Kreativno društvo, te preživimo nadolazeće klimatske kataklizme, jer Turska i Sirija su tek ozbiljniji početak … te time steknemo mogućnost postati Istinski Ljudi, koji više nikada pristajanjem na nečasne ponude neće potonuti u tamu slaboumlja i uskogrudnosti …

Blago onom tko je ovo spoznao …