Mediji su danas, u društvu u kojem živimo, zasigurno jedno od najvećih oružja kontrole uma. Inače riječ media etimološki vuče korijen iz latinske riječi medium: (im.)  koja znači “sredina, sredstvo. Za potrebe današnje teme to je svako sredstvo posredstvom kojega se prenose poruke, vijesti, obavijesti i sl. U komunikacijskim znanostima takvima se smatraju tiskovine i elektronička sredstva; u novije doba internet, komunikacijski sateliti, film, CD i dr. pa se o njima govori kao o masovnim medijima.

U ovom smislu mediji su oni koji kontroliraju informaciju od izvora do destinacije, postajući agent, posrednik između izvora i krajnjeg korisnika. U ovom procesu mogućnosti medija (medijatora) da iskrivi, manipulira, oboji, interpretira informaciju su neograničene. Možemo kazati da medij u potpunosti kontrolira informacijom kao takvom. Ne samo što kontrolira istu već u potpunosti i kontrolira prezentaciju te informacije, kroz zvučne i vizualne efekte, ali i pozornicu na kojoj se informacija prezentira. Ovakva moć u svijetu koji ovisi o informacijama generira mogućnost potpune vlasti i upravljanja nad ljudima čiji umovi su uronjeni u potpunosti u informativno polje.

Stvari su stoga vrlo jednostavne! Dokle god naša percepcija o sebi i svijetu oko nas ostane uvjetovana informacijama koje nam pružaju mediji naša svijest će biti oblikovana onima koji kontroliraju koju informaciju i na koji način će je “prenijeti”. Medij kao gospodar informacije ima i “pravo” izmišljati informacije ili izmišljati navodne izvore iz kojih su oni došli.

Kad spominjem medije većina ljudi pomisli isključivo na novine, televiziju, radio, internet i sl. Međutim pokušajte pojmiti da svaki medijator koji posreduje u dostavljanju informacije je onaj koji utječe na vašu percepciju. Tako u grupu medija možemo staviti obrazovne sisteme, pravne sisteme, religiozne sisteme, pa čak i svoje najbliže prijatelje i rodbinu. Svi oni vam prenose informaciju na onaj način kako je sami vide i percipiraju. Istina ovi medijatori ne moraju nužno raditi protiv vas, ali u velikom broju slučajeva potpuno nesvjesno ograničavaju vašu percepciju i oblikuju je u skladu sa informacijom.

Informacija ili obavijest etimološki dolazi od riječi (lat. informatio: nacrtak, predodžba, pojam, tumačenje), skup podataka s pripisanim značenjem, osnovni element komunikacije koji, primljen u određenoj situaciji, povećava čovjekovo znanje. Čovjek stječe znanje iskustvom, učenjem i informiranjem (obavješćivanjem). Preko svojih osjetila čovjek prima informacije u obliku skupova podataka. Može ih primati izravno, prirodnim kanalima, ili posredno, umjetnim kanalima uz pomoć informacijske i komunikacijske tehnologije. 

Svijest o tome da informacija oblikuje našu percepciju, te naše ponašanje i razumijevanje stvarnosti postavlja u određeni obrazac, kreirajući obraz, lik, ličnost od krucijalnog je značenja ako ne želimo i dalje biti samo ovca za šišanje. Napuštanje informativnog polja nadvolje je rješenje koje svatko ponaosob za sebe može donijeti, a ono leži u tome da prestanemo davati značenja ikakvim informacijama koje dolaze iz naše okoline jer su one u 100% deformirane u propagande svrhe.

Čak i ovaj članak koji vam govori o tome trebate shvatiti na isti način, jer i ona ima tendenciju da utječe na vašu precepciju.

Mediji su uvijek bili odraz duhovne razine društva. Svaki posao, bilo koje političke stranke, vjerski pokreti izravno ovise o potrošačima, točnije, o njihovom javnom mnijenju. 

Stoga, gledamo li nepristrano na već poznatu povijest, možemo sa sigurnošću reći da nas ona ničemu ne uči. Nažalost, stereotip je naveo ljude da misle da se njihovo mišljenje ne uzima u obzir i to je normalno, kada mala skupina ljudi određuje sudbinu cijelih naroda, milijardi ljudi diljem svijeta. Može potrajati dugo da se opiše trenutna situacija u svijetu. I to je sasvim besmisleno, jer ako svaki čovjek razmisli o onome što gleda svaki dan, shvatit će da svijet izmiče kontroli. U širem smislu, ova situacija nastaje zbog lijenosti, želje da se odgovornost za svoj život i odlučivanje prebaci na nekog drugog. Ovakvo ponašanje pokazuje duhovnu nezrelost našeg društva. Ali što možemo učiniti u ovom slučaju? 

Proučavajući temu međunarodnog novinarstva, porijekla profesije i njezinu budućnost, dolazi se do zaključka da je “informacija = javno mnijenje”, a to je bilo poznato od davnina, međutim, ta se spoznaja (i danas) koristi na destruktivan način za društvo. Ali danas, zahvaljujući razvoju internetskih tehnologija, postoji prava prilika da se situacija promijeni. 

Proizvodi moderne znanosti nisu sami po sebi dobri ili loši; njihovu vrijednost određuje način na koji se upotrebljavaju – riječi su Davida Sarnoffa.

Sukladno ovoj tvrdnji mogli bismo zaključiti kako dobro i loše ne postoje u materijalnim predmetima već u onome tko se njima služi. Takva je stvar i s medijima, sami po sebi oni ne mogu biti loši, ali mogu postati opasan alat u rukama onih koji ga usmjeravaju za vlastite interese i protivno čovjekovu dostojanstvu.

A kakvi su mediji danas? Promatrajući sadržaje, samo skrolanjem obavijesti na netu, uočavate tendenciju senzacionalizma u objavama bez pravog uporišta u istini, sve se interpretira šokantnim, i donositelj objave se ne upušta u kritički osvrt sadržaja samoga (pa to bi značilo uključiti etičke i profesionalne standarde, a kom je do toga). Tzv. novinarski profesionalizam u sveopćoj klimi tabloidizacije, komercijalizacije i senzacionalizma je nepostojeći.

Sadržaji se u medijima prenose bez “plana i programa”; u istom formatu dolazi izvještaj o pokolju u zemljama Trećeg svijeta, tsunamiji koji je pobio stotine tisuća ljudi, i izvještaj o najnovijem modelu automobila ili estradne zvijezde koja je tamo nešto napravila. S jednakim žarom i posvećenosti se govori o ljudskim tragedijama kao i novim modelima tenisica. Sve to je “pobrkalo ljude”, pa smo ravnodušni prema vijestima o ljudskim tragedijama jer se njihova  upečatljivost ne čini dovoljno snažnom, izdvojenom u masi informacija i drugih sadržaja. 

Mediji su u korelaciji s javnošću. Bez pažnje javnosti, mediji gube svoju svrhu. 

Kaže se da je “proces formiranja javnog mišljenja odraz stavova, ideja, kritika i sugestija neke javnosti, poput sporazuma o pitanjima općeg interesa. Javno iz ovog konteksta znači da svatko ima pravo doprinijeti i sudjelovati u procesu formiranja javnog mišljenja i da se taj proces treba odvijati transparentno, odnosno dostupno svima.” O ovome ne treba puno promišljati da nam postane savršeno jasno da ne postoji u potrošačkom društvu. Svatko od nas, ti i ja dragi slušatelju, znamo da naše mišljenje nije podvedeno pod javno najčešće i da procesi formiranja istoga su sve samo ne transparentni. 

U potrošačkom formatu društva, jasno nam je da postoji fina manipulacija javnim mnijenjem, a sve češće smo svjedoci da je ona i sve manje fina. Svi oni koji žele dominirati u bilo kojoj sferi ljudska djelovanja nastoje, kroz medije, nametnuti svoje “informacije” i pri tome se služe različitim metodama i argumentima. Manipulacija podmetnutih nam sadržaja se odvija na svjesnoj i nesvjesnoj razini. Jasno je da tko je jači kvači, pa u tom smislu velike korporacije koje su vlasnici medija su ti koji najviše utjecaja imaju na formiranje javnog mnijenja, a oni su opet u posebnoj sprezi s onima kojim imaju utjecaja u politici i ekonomiji, pa je to jedna fina mreža koja svoje pipke pruža prema svakome o nas, na najrazličitije načine. 

S druge strane, i idealtipsko zamišljeno sudjelovanje javnosti u kreiranju javnog mnijenja u današnjim parametrima je neodrživo. Događa se i zanimljiv fenomen da ljudi idući linijom manjeg otpora, prebacuju vlastitu odgovornost na one koji smo opet u političkoj areni postavili za svoje predstavnike i time dobivamo vlastiti osjećaj prividnog olakšanja jer smo se oslobodili “tereta odgovornosti za donošene odluke” ili u ovom slučaju formirano javno mnijenje. Priklanjamo se predloženom mnijenju jer je to lakše usvojiti i ne zahtjeva izlazak iz zone komfora. I upravo tada bivamo najpodložniji upravljanju i manipulaciji. 

Mediji se služe suvremenim tehničkim dostignućima za promicanje svojih agendi. U tu svrhu putem interneta bilježe sve naše aktivnosti na mreži i time se, osim materijalnih proizvoda, svakom korisniku nude i “ideje”, “priče”, “javno mnijenje”. 

Mediji u fokusu imaju neprestanu ekspanziju, širenje, porast profita i za to se sluše suvremenom informacijskom i komunikacijskom tehnologijom. To su klasični mehanizmi tržišta oglašavanja, primjenjeni u potrebnu svrhu. Na taj način on stvaraju potrošače svojih sadržaja. I da se vratimo na početku članka  rečeno , ono što nam se nudi nije informacija, već medijski posredovana informacija, što su bitno različite stvari. Mediji za cilj imaju ostvarenje profita. Njima nije cilj donijeti mir, jedinstvo i univerzalni osjećaj zajedništva. Interes onih koji stoje iza medija, velikih korporacija itd. je u discipliniranju umova, odvraćanju pažnje s ključnih sadržaja. Njihova moć se ogleda u kreiranju takvog javnog mnijenja koje će im omogućiti daljnje širenje njihovih poslovnih i drugih profitom i moći usmjerenih interesa. 

Ovo sve su odlike potrošačkog društva, dominantna u našem današnjem svijetu. U Kreativnom društvu, mediji će imati u fokusu popularizaciju kreativne ideologije dobrote i uzajamne pomoći, ujedinjenje ljudi na toj osnovi; izvještavanje o pozitivnim vijestima za formaciju kulturne i moralne svjetske zajednice s pozitivnim načinom razmišljanja; informativnu podršku dobrim djelima i inicijativama, najboljim aktivnostima grupa i ljudi s ciljem samoostvarenja. 

Veliko nam je zadovoljstvo što ovaj članak čitate na portalu Epoha koji je prepoznao ideju izgradnje takvog društva jer mu je stalo da ljudi širom svijeta napokon postanu gospodari svog života.
Veliko hvala našem informativnom partneru na tome.

Opet podsjećamo, izbor je na vama dragi čitatelji! Uživajte, život je lijep kad ga se promatra sa druge strane informacije i značenja iste. Lijep pozdrav!

Volonteri projekta Kreativno društvo