Dakle, isti oni koji 30 godina okreću Hrvate jedne protiv drugih, provode linč i progon Hrvata koji misle drugačije od njih te sustavno rade o glavi svakom Hrvatu koji odbija biti dio njihove bolesne agende, danas nam govore da moramo zbiti svoje redove i stajati jedni uz druge.

A kao prototip ljudi u kojima bi se trebali pronaći i s kojima bi se trebali solidarizirati guraju nam ni manje ni više nego osmero optuženih za trgovinu djecom iz Konga od kojih je jedan transseksualni član stranke Možemo.

Meni uopće nije jasno na kojim drogama su urednici medija da misle da će se Hrvati ujediniti oko te ekipe, pa čak i kad osvajamo odličja na svjetskim prvenstvima ne mogu se ujedinit niti oko 11-orice koji su nas proslavili bez da ih ti isti novinari (koji danas pričaju o jedinstvu) napadaju gotovo bez prestanka.

Smatram da se hrvatski narod treba ujediniti oko onih koji proslavljaju Hrvatsku na svjetskim terenima, a ne oko onih koji su optuženi za trgovinu djecom preko Zambije. I onda tim istim medijima nije jasno od kuda toliko negativnih komentara na račun te ekipe.

Neki me ljudi pitaju zašto surađujem sa zambijskom Vladom u ovom slučaju, da bi se optuženima za trgovinu djecom (ako su krivi) trebalo suditi u Hrvatskoj, a ne u Zambiji.

Međutim, postavljam takvima pitanje, pred kojim sudom? Onim u Osijeku, ili možda pred istim sudovima koji su im pečatirali dokumente iz Konga bez ikakve provjere autentičnosti?

Kao da dio ljudi ne zna za staru Latinsku izreku – vrana vrani oči ne kopa. Zato ponavljam, nema boljeg mjesta za rasvjetljavanje istine od Zambije jer u Hrvatskoj teško da može biti poštenog suđenja i presude.

Da je Hrvatsko pravosuđe pošteno, sumnjam da bi se ti ljudi uopće i našli u Zambiji s hrvatskim putovnicama na ime te djece. Po mom sudu uzrok njihove pravne agonije u Zambiji je upravo potpuno rasulo u hrvatskom pravosuđu, a onaj tko je stvorio problem ne može ga niti riješiti. To je davnih dana rekao Albert Einstein.