Ne možemo nikad sa sigurnošću znati jesmo li na pravom putu, zato se za religije u izvornom obliku i govorilo – vjera. Vjera je unutarnji osjećaj i spoznaja da sve što se događa, događa baš onako kako treba biti i po najuzvišenijoj volji i viziji Gospoda – Stvoritelja svega što jest.
Imati potpunu sigurnost u naš put i ispravnost naših odluka je nemoguće gledano iz perspektive ljudskog bića koje je ograničeno za fizičkim osjetilima i korumpiranim umom. Stoga je upravo vjera viši stupanj ka kojem bi svi svjesni ljudi trebali težiti, a to je stanje da idemo naprijed usprkos svemu, uz potpuno povjerenje da je sve onako kako treba biti.
Međutim to često nije dovoljno, pa bih dao neke značajke i znakove na osnovu kojih možemo razlučiti da smo na pravom putu u životu:
Sumnjamo u ispravnost svojih djela i puta i sve preispitujemo, jer onaj koji ide stranputicom nikada ne sumnja i ne dovodi sebe i svoju ispravnost u pitanje. Ovo je ujedno i kontradiktorno vjeri na prvi pogled, međutim čovjek koji vjeruje u sve, ne vjeruje često u ispravne stvari. Ono čemu treba bezuvjetno pokloniti vjeru, nije lako pronaći.
Sve smo bolji i bolji kao ljudi, a to znači:
- Sve smo tolerantniji prema drugima.
- U svima vidimo dio Boga i dio njegove osobnosti.
- Sve više poštujemo i podržavamo druge, tj. odajemo im priznanje za to što rade i to što jesu.
- Sve smo smireniji u teškim situacijama i okolnostima.
- Sve brže prevladavamo svoje životne poteškoće.
- Upoznajemo nove ljude i gradimo nove životne priče.
- Stvaramo nešto, ujedinjujemo, okupljamo.
- Život u fizičkom svijetu sve više nam dolazi u stanje ravnoteže.
Svakih nekoliko mjeseci doživimo barem malu tansformaciju ličnosti. Stalno smo u promjeni i unapređenju.
Imamo manje fizičkih želja i nagona, a više želja da uradimo nešto dobro i za druge ljude.
Društveno smo angažirani, stvaramo, povezujemo se s drugim ljudima.
Imamo druge ljude koji nas ispravljaju, savjetuju, vode ili barem nekog da nas kritizira. A prihvaćanje kritike je također dobar znak ispravnog puta.
Sve više prihvaćamo druge ljude, druge puteve, druga gledišta, druge stavove, poštujemo ih, ali ujedno postajemo sve svjesniji tko smo i što smo mi i koji je naš put.
Puteva je mnogo, ali je samo jedan cilj. To nas sve ujedinjuje, pa čak i kada neki od nas idu lošim putevima. Svaki put prije ili kasnije vodi do izvora, međutim cijena za hod neispravnim stazama je ogromna, stoga bi svatko trebao barem djelomično težiti gore navedenim principima kako bi sebi i drugima život učinio lakšim.
Gospod Bog s nama i u nama!
