Sjedim danas s Nenadom Šiprakom u Bordou na Zagrebačkoj, gdje inače popijemo kavu svako malo, a i drugih aktivista smo “ugostili” tamo i otvaramo temu za temom. Aktivizam, cjepiva, klimatske promjene, žene…to su naše teme, a i na tim poljima smo veliki stručnjaci. Kad spomenuh kako sam neki dan uživao u park-šumi Maksimir dok sam samo išao naći se s prijateljem na Vidikovcu. Pričam Nenadu kako sam se šokirao ljepotom parka i da nisam tamo bio iako sam u Zagrebu već skoro punih 18 godina. To je nešto stvarno medijski nepravedno zapostavljeno, a mislim da je najveći ponos Zagreba.
I stvarno, hodao sam zadivljen tom ljepotom i osjećao kako mi duša uživa u pogledu i okruženju tog silnog zelenila; nedavno pokošenog travnjaka, ali još više prolistalog drveća i paprati. Osjetio sam na tren kako sam s nekih 22-23 godine odlazio u divlje krajolike moje Slavonije meditirati. Ne znam jeste probali? Meditacija u prirodi je valjda još puno jača duševno-tjelesna hrana, jer; naše prirodno okruženje nisu zidovi, beton, auti, plastika…već zelenilo, plavetnilo, drveće, trava, životinje, priroda…
I tako, dok smo to pričali i zezali se kako 97% ovih što zagovaraju izlazak iz sistema po principu; “ajmo u šumu sad i odmah” ne bi u prirodi izdržali 20 minuta, dođemo na ideju da bi stvarno trebalo otići sa ekipom koja želi kampirati negdje npr. u gorje Žumberka. Tamo u blizini imamo i svog čovjeka Nenada Vidovića kojeg bi mogli zamoliti da nam “rezervira parcelu” u šumi.
Pa da tamo vidimo na licu mjesta kako bi tko “disao” od “šumskih aktivista” kad bi trebalo izdržati koji dan bez interneta, fejsa, telegrama i sličnih otrova za dušu i tijelo. Kako bi spavali s raznim frendovima u šatoru; ‘buba švabama’, paucima, mravima, a zna vjerojatno i po koji medvjed iz Slovenije zalutat’, jer mu ne treba više nikakav ‘ausweis’.
Šalu na stranu, mnogi pričaju o takvim stvarima, ali mislim da je vrijeme i da ih se stvarno okuša i nauči po koju “vještinu” ili znanje o preživljavanju u šumi za “zlu ne trebalo”!
Inače, kad bi se skupili u zelenom okruženju, mira i spokoja, bilo bi lijepo odraditi bar jednu polusatnu šutnju i meditaciju tom prilikom, možda bismo osjetili da ipak imamo i dušu!
