I nekome od vas ovo možda zvuči kao filozofija, nemoguća misija za ostvariti i to je u redu. I netko se možda neće složiti s ovim što pišem i to je također u redu. No, u slučaju neslaganja, lijepo vas molim da neslaganje temeljite isključivo na iskustvu, a ne samo na uvjerenjima/mišljenjima ili emocijama koje se vrte u vašoj unutrašnjosti bez da ste ovladali svojom moći surađivanja s njima te njihovom transformacijom.

Kada sam bila u fazi samoubojstva, bila sam istrenirana ići kroz život fokusirana na površinu Životne Igre. Moj život tada bio je patnja, patnja, patnja i duboko nezadovoljstvo te besmisao. Bila sam istrenirana na takav način života i u takvom stanju svijesti zaista nisam imala prevelike šanse izvući se iz tog stanja sama, bez pomoći drugih osoba, s time da u toj fazi nekako ruku pod ruku ide i nepovjerenje prema drugima, pa onda pomoć koja eventualno i dođe na put odbijamo s velikom lakoćom vjerujući mislima u našem umu koje su se zapetljale u toksičnoj petlji toksičnih misaonih i emocionalnih obrazaca. Budući da smo došli na ovaj svijet kako bismo evoluirali u svakom pogledu, pa tako i onom svjesnom/duhovnom, ukoliko odlučimo ići sve dublje i dublje u taj ponor toksičnosti koji nosimo unutar sebe, Život će nas staviti u situaciju u kojoj ćemo se naći na dnu, na koljenima, cijeli ranjeni iznutra i izvana te u kojoj nećemo imati ništa drugo osim zavapiti: „Bože, ne mogu više ovako… Pomozi mi! Predajem se u Tvoje ruke…“

I ne kažem to zato što gledam u neku kristalnu kuglu koja predviđa budućnost, već zato što sam upravo to iskusila na vlastitoj koži kroz gubitak jajnika na način da sam završila na hitnoj operaciji i da sam došla koji dan kasnije, moguće da bih i umrla od unutarnjeg krvarenja. To isto sam promatrala kod svoje mame koja je umrla od leukemije, a isti obrazac primjećujem trenutno na mnogim individualnim razinama, ali i na kolektivnoj razini.

Doslovno sam se dovela do korak do groba kako bi moje tijelo kroz gubitak jajnika uzemljilo svu energetsku toksičnost s kojom se nisam znala niti imala snage pozabaviti u svojoj unutrašnjosti uz pomoć vlastite ljudske sposobnosti upravljanja i transformacije energija unutar sebe.

Ako u svom životu ili životu ljudi koje poznajete prepoznajete taj obrazac, znajte da postoje dva izbora. Prvi je nastaviti smjerom u kojem se krećete i dovesti se do velikog sloma (često i blizu smrti, nekad i do smrti doslovno), a drugi je potražiti stručnu pomoć. Iz tog stanja svijesti u čovjeku zaista ne postoji dovoljno energije da se izvuče sam. I zato u tom procesu dobro dođe stručna osoba (ne mora biti niti stručna, važno je da je svjesno sama prošla kroz tu fazu i da zna prenijeti to znanje i iskustvo na način da pomogne otpustiti i transformirati toksične energije unutar čovjeka).

Kada se jednom uzemlji ta ogromna količina toksičnosti koju nosimo u sebi bilo kroz slom bilo uz pomoć druge osobe koja razumije proces, tada zapravo unutar sebe izbacujemo „smeće“ i tako stvaramo više slobodnog prostora u kojem energija slobodnije može teći. U tom periodu zapravo ulazimo u fazu u kojoj smo svjesniji pozadinskih uzročno-posljedičnih veza površinske Životne Igre. I tada imamo izbor ili nešto promijeniti u svom životu iz temelja ili nastaviti po starom kad se malo oporavimo od sloma. Nastavljanje po starom nikome ne preporučam jer to ne može voditi dobrom, već nekom novom i dramatičnijem slomu. Ljudi najčešće rade promjene u životu u aspektu prehrane, fizičkog kretanja, promjene posla, razvoda i sl., no još uvijek rijetki rade svjesne promjene u aspektu svojih mentalnih i emocionalnih podsvjesnih obrazaca. Ni jedna od ovih promjena nije loša. Dapače, vrlo je korisna, ali… Tu postoje zamke dovođenja ponovno do sloma, manjeg obima, ali ipak sloma.

Npr. recimo da promijenim prehranu zbog straha da mi se ne ponovi slom koji sam preživjela. Vrlo vjerojatno ću u početku promjene osjetiti napredak, osjetiti da se unutar sebe osjećam bolje, ali… Vrlo vjerojatno će s vremenom taj osjećaj napretka splasnuti pa ću nastaviti uvjeravati sama sebe da je to korisno za mene i tu korisnost temeljiti na nedavnom iskustvu, ali ću zanemarivati trenutan užas koji osjećam unutar sebe, strah da će mi se ponovno nešto loše dogoditi jer dio mene osjeti da osjećaj korisnosti više nije toliko intenzivan, čak dapače, počinjem osjećati da su mi neke stvari gore nego prije. Takav razvoj situacije je zapravo poziv da uđem još malo dublje u priču i da uđem u pozadinu priče uzročno-posljedičnih veza površinske Životne Igre.

Ima na tom putu puno različitih međufaza. No, što prije shvatimo unutarnje petlje misli i emocija u kojima se vrtimo i ne znamo van, to prije imamo šansu zaista se pomaknuti van te petlje. Van te petlje možemo okusiti Sveti Prostor u kojem se odvija cijeli život. Taj Prostor je nešto što sam tek okusila i što ovih dana istražujem, što mi otkriva toliko mnogo vlastitih slijepih točaka i izbacuje me na mnogo načina iz dosadašnjeg načina funkcioniranja. Zbog toga još uvijek nisam u stanju malo dublje objasniti Sveti Prostor, samo vam mogu reći da je to potpuno drugačiji način funkcioniranja, način u kojem je u pozadini uvijek Mir i Ljubav za sve što doživljavam, bez obzira koliko je ugodno ili neugodno, bez obzira koliko je u skladu s mojim misaonim konceptima ili nije, bez obzira koliko je različito od mojih dosadašnjih iskustava.

I za kraj ispričat ću vam zašto sam odlučila uplatiti i proći edukaciju kvantne harmonizacije.

Ideja o toj edukaciji ušla mi je u život nakon mnogo različitih edukacija i nakon mnogo uloženog novaca u njih. Bila sam nezaposlena, a edukacija me jako privukla. Ušla sam u sebe i u raspravu s osjećajem privlačnosti prema toj edukaciji. „Nakon toliko edukacija, još i ova?!?! Kako da zaradim za tu edukaciju? Ne mogu li sama sa znanjima koja imam doći do toga što se uči na toj edukaciji?!“

I zaista sam bila i preplašena i ljuta i frustrirana da sad nakon svega osjećam privlačnost i za tu edukaciju.

I odgovor koji sam čula u sebi glasio je: „Da. Možeš sama doći do tog znanja. No, do tog znanja dolazit ćeš putem pokušaja i pogreška, a pritom ćeš si time stvoriti mnoge situacije koje ti zapravo ne trebaju i koje nisu uopće ugodne, stvorit ćeš si mnogo frustracije i da dođeš sama do tog znanja i iskustva trebat će ti barem 2 do 3 godine. Možeš uložiti te novce i vrijeme u tu jednu edukaciju te učiti od osobe koja je to izvježbala i koja to koristi u svom svakodnevnom životu i tako si uštedjeti živce, vrijeme i novac.“

Poanta ove priče je da sve ovo što vam pričam na temelju vlastitog iskustva (kao i mnogi koji se bave sličnim stvarima kao i ja) je nešto što i sami možete spoznati na temelju pokušaja i pogrešaka u dužem vremenskom razdoblju, ovisno o trenutnoj točki razvoja vaše svijesti. Prihvatiti tuđa znanja, pomoć i vođenje je samo nešto što vam može ubrzati i uvelike olakšati prijelaz iz jedne faze razvoja svijesti u drugu. Kad se prijeđe ta točka prelaska, onda je lakše nastaviti sam do slijedeće točke prelaska. Kad se tako prijeđe nekoliko točaka prelaska iz jedne u drugu fazu razvoja svijesti, tada postaje i lakše i moguće i brže samostalno prelaziti te točke.

To je moje iskustvo. I da se mene pita, nitko ne bi morao prolaziti kroz slomove kako bi shvatio da je potrebno pogledati unutar sebe i napraviti nešto sa svojim obrascima misli i emocija, ali… Svatko bira svoj put i što god izabrali želim vam na tom putu sreću, zdravlje, mir, radost, zaigranost i lakoću.

U slučaju da u fazama razvoja svijesti poželite ići brže i nježnije, potražite nekoga za koga osjećate da vam može pružiti siguran prostor za osjetiti sve što nosite u sebi. Ako osjetite da to mogu biti ja, javite mi se na putpjesmesrca@gmail.com ili na 098 956 8479 ili me potražite na FB stranici Put Pjesme Srca. Od nedavno postoji i nekoliko videa na youtube kanalu Put Pjesme Srca, pa slobodno pogledajte što vas zanima.

Uživajte u sebi i u svakom danu svog života maksimalno što možete!

S ljubavlju,
Rebeka