Rich Terrill , računalni znanstvenik u NASA- inom Laboratoriju za mlazni pogon , vjeruje da bi naš svemir mogao biti simulacija s umjetno inteligentnim stanovnicima koji vjeruju u svoj svijet.

Terrill je rekao:

“Živimo unutar generacije onih bogova koji su stvorili ove svemire.”

Terrill je mislio da su našu stvarnost stvorili ljudi iz budućnosti. I nije jedini.

Isto misli i matematičar, filozof i fizičar Nick Bostrom sa Sveučilišta Oxford .

Bostrom je rekao:

“Iako je svijet koji vidimo ‘stvaran’ u određenom smislu, on nije smješten na temeljnoj razini stvarnosti. Živimo u kompjutorskom programu koji je stvorila neka vrsta superinteligentne rase.”

U svojim izjavama, Bostrom je dio “kopernikanskog principa”. Astronom koji je popularizirao ideju da je Sunce središte Sunčevog sustava izjavio je da Zemlja “nije ništa posebno”.

Tehnički, mogli bismo biti na bilo kojem planetu iste veličine, kružiti oko bilo koje zvijezde iste veličine, a svemir bi nam izgledao gotovo isto kao sada. Bostrom navodi:

“Ako su izvanzemaljci ili ljudi iz budućnosti stvorili virtualnu Zemlju sa superračunalom, nema razloga zašto ih ne bi mogli napraviti milijun. Dakle, brojke su protiv nas. Mogu postojati milijarde simuliranih svjetova i najviše jedan ‘pravi’. Kopernikansko načelo kaže da je, na temelju toga, veća vjerojatnost da ćemo se naći u nekoj od simulacija nego u stvarnosti.”



Hoćemo li ikada znati je li hipoteza simulacije točna? Bostrom vjeruje da uvijek postoji mogućnost da jednog dana pronađemo namjeran ili slučajan trag skriven u simulaciji.

Ali ovo je najgore. Harvardski astronom Abraham Loeb tvrdi da kada bismo potvrdili da naša “stvarnost” nije stvarna, ništa više ne bi bilo važno. Odmah će se početi urušavati svi zakoni i sam sustav. Počet će raspad društva.

Preston Greene, izvanredni profesor filozofije na Tehnološkom sveučilištu Nanyang u Singapuru, ide još dalje. On tvrdi da kada bi znanstvenici uspjeli pronaći način da potvrde da je naš svemir simulacija, igra bi mogla biti gotova. U članku objavljenom u The New York Timesu, napisao je:

“Ako bismo mogli dokazati da živimo unutar simulacije, to bi moglo natjerati naše kreatore da zaustave simulaciju, da unište naš svijet.” Razmišljanje o “tvorcu” simuliranog svemira približava modernu znanost teologiji.

Nove teorije približavaju nas prvim predodžbama čovječanstva o svijetu u kojem kreator bdije nad nama s onu stranu svemira. Zašto nas je stvorio, možemo samo nagađati. A možda je i bolje da nikad ne shvatimo.