Što mu je i bio cilj, jer Sound of Freedom Movie svima nama u nos gura istine koje želimo u današnjem “liberalnom” i “naprednom” svijetu ignorirati:

– više je ropstva na svijetu danas negoli ikada u znanoj povijesti;

– postoje uzgajališta djece za potrebe trgovine organima;

– priča o adrenochromeu i ritualnom ubijanju djece je još jedna dokazana “teorija zavjere”;

– pedofili su uspostavili međunarodne, dobro organizirane mreže.

Pred tako strašnim istinama, koje razotkrivaju današnji svijet primitivnijim od Srednjeg vijeka, čovjek ima samo tri izbora: poricati, ignorirati ili – poduzeti nešto. Bilo što.

Ljevičari, očekivano, pokušavaju sabotirati film na sve moguće načine. Aktere se proglašava luđacima, “kvare” se projektori i klime baš u tim dvoranama gdje se on prikazuje, čak se i kupuju sve karte kako bi ga vidjelo što manje ljudi jer film jasno razotkriva sličnosti između pedofilske i woke, zeleno-lijeve agende.

Desničari, očekivano, koriste tu činjenicu za ideološku borbu u kojoj već desetljećima gube. Prigodno šuteći o sustavnim, masovnim zločinima protiv djece unutar Crkve s kojima se nismo adekvatno obračunali. O tome priča film iz 2015. godine, Spotlight.

Dnovinari, pak, igraju svoju očekivanu ulogu, naglašavajući isključivo ovo potonje. I istovremeno skrivajući identitet bolesnika u vlastitim redovima…

A tu su i oni izluđeni, koji više ni vlastitoj sjeni ne vjeruju da nije u masonima / iluminatima / jezuitima / gušterima… pa nas uvjeravaju da su film i svi u njemu podvala tog istog, demoniziranog sustava.

Bilo kako bilo, činjenica je da su ljudi iz Angel Studiosa (tvorci serije The Chosen) iščupali scenarij iz kandži wokerskog Disneyja. Da su svi iz Hollywooda bježali od tog projekta kao vrag od tamjana. Da je film već sada u kinima potaracao sve visokobudžetne blockbustere. Da baca svjetlo na mrak za koji nismo znali / nismo htjeli znati da postoji. I da nas poziva na djelovanje. Hoćemo li odgovoriti na poziv?