Nije li to smiješno? Uzmimo bilo što od velikog broja WEF-ovih famoznih ideja za primjer. Evo, uzmimo priču o konzumaciji kukaca kao novootkrivenih izvora proteina koji će spasiti planet? Oni otvoreno govore o tome kao o nečem fantastičnom, ali ako kojim slučajem neki medij objavi istraživanje nekog neovisnog znanstvenika koji nije umrežen (čitaj: korumpiran) i koji je sam došao do nekih saznanja o štetnosti takve prehrambene prakse, vrlo vjerojatno će cenzori tu objavu istog trena ugušiti, a taj isti znanstvenik vjerojatno će biti demotiviran za daljnja istraživanja na razne vrlo prljave načine kakvi bi postidjeli i najkrvoločnije režime. Današnji sustav vrlo je perfidan i ne libi se otvoreno maltretirati ljude, a sve pod nekim tobože izlikama i u nekim tobože pravnim okvirima. Ništa lakše od toga – osmisliti pravni okvir i nekakva pravila po kojima ćeš gušiti svaki glas koji nije u skladu sa zadanim pravilima.

Licemjerje je preblaga kvalifikacija za sve opakosti iz sfere suvremenog nam medijskog prostora, ako se to uopće više može zvati medijskim prostorom. Ovo je medijski gulag pun špijuna, a ne otvoren i slobodan medijski prostor koji diše punim plućima. U našem medijskom prostoru nije svakome dozvoljeno disati pa bismo mogli reći kako je naš medijski prostor doslovno na izdisaju, ugušen. Nema ni traga slobodi govora i jednakim šansama za sve.

Sustavno se guše i zatamnjuju svi glasovi koji su neovisni jer im se ne dozvoljava monetizacija te se samo čeka da sami odustanu od svog volonterskog rada i entuzijazma za kojeg sustav smatra da će povremeno jenjavati jer tko je lud da radi nešto bez donacija i sponzorstva. Tako razmišljaju materijalisti. I u većini slučajeva i biva tako.

Alternativni neovisni mediji nemaju nikakvu financijsku moć. Žive od danas do sutra i vjerojatno će s vremenom biti pogašeni ili biti primorani odustati od svog rada jer se ogromna sredstva ulažu u cenzuru istih. Ono što cenzori čine već i ptice na grani pjevaju – blokiraju i zamračuju profile neovisnih urednika i novinara, trajno blokiraju i mrače stranice pojedinih ALT medija, sprječavaju distribuciju sadržaja s pojedinih ALT medija na društvenim mrežama, a sve to kako bi spriječili iste u bilo kakvoj monetizaciji. I doista, čovjek se na kraju osjeća izdano i prevareno te se pita – ima li uopće smisla davati svaki mjesec državi svoj novac u smislu obveznih davanja kao neovisni medij, a nemati od svega toga nikakvu zaradu?

Moramo znati da postoje i lažni neovisni mediji. Pogađate, to su oni koji se tobože bave sličnim temama kao i svi neovisni medijski glasovi, ali ih cenzori iz nekog razloga ostavljaju na miru. Doseg njihovih objava je velik, objave im nisu zamračene, profili su im stalno slobodni, ne sprječava ih se u distribuciji sadržaja i po tome znamo da su to zapravo krtice u medijskom prostoru iza kojih netko stoji, neka organizacija, institucija, korporacija i tome slično.

I ono što je najtužnije je to da zamračeni i od javnosti skriveni mediji postaju šalabahteri onim vidljivijim, lažnim ALT medijima koji prepisuju sadržaje od ugušenih medija plasirajući ih potom kao svoje, distribuirajući ih i postižući time solidnu monetizaciju. Ako je to fair play, svaka čast globalnim igračima na određivanju pravila te prljave igre. Da, to je ta poštena igra novo-normalnog (čitaj: nenormalnog) i nadasve nepoštenog svijeta u kojem je nepoštenje novo poštenje, u kojem je glupost nova pamet, u kojem je zlo novo dobro, u kojem je kukavičluk nova hrabrost, licemjerje i pokvarenost novi moral, laž nova istina, a bešćutnost nova empatija i tako dalje u nedogled. Živimo u svijetu izokrenutih vrijednosti.

Vrijeme će pokazati što će biti. Ali, u jedno možemo biti sigurni – ono što moćnici žele je to da u nekoj perspektivi opstanu jedino plaćenici i tzv. MSM mediji koji objavljuju ono što im naređuje sustav i njihovi sponzori, ne vodeći nimalo računa o svojoj publici, već jedino o onima koji ih plaćaju – o svojim naručiteljima iliti naredbodavcima koji sav medijski prostor, poglavito virtualni prepuštaju samo svojim plaćenicima i pokornim slugama, poklanjajući im dosege publike neviđenih razmjera kako bi njihove poruke došle do što većeg broja ljudi koje će tim porukama indoktrinirati i pretvarati u zombije.

Ovdje dolazim na ideju da jednim malim ilustrativnim primjerom pokažem vama, naši dragi čitatelji, kakav je danas status nas malih ljudi u suvremenom medijskom (čitaj: poglavito virtualnom, jer tiskovni kao da više i ne postoji) svijetu. Obratite pozornost na broj ljudi u grupama i na doseg objava i sve će vam biti jasno.

Znači, u grupi Buđenje naroda na Facebooku od 1.483 člana jednu objavu s Epohe vidjelo je svega 9 ljudi. Ili u grupi Novo normalno nije normalno koja za sada broji 1.021 člana, jednu objavu s Epohe vidjelo je čak, zamislite molim vas, 4 čovjeka. Hvala cenzorima što su dozvolili četvorici ljudi da vide našu objavu. Kako velikodušno od njih. Eto, to je posao suvremenih cenzora – utišati svaki glas koji nije u skladu sa zadanim narativom. 

O ovakvoj sramotnoj praksi vodeći mediji poslovično šute jer moraju o tome šutjeti. Ali zato, ako ništa drugo, mi imamo pravo pokazati javnosti što se danas u medijskom svijetu događa i na koji se to način provodi nesloboda govora od strane plaćenih cenzora.

Spomenut ću ovdje još samo nešto. Službena stranica portala Epoha na facebooku je već mjesecima zabetonirana i zamračena, teško da ćete je uopće moći naći ako ju niste zapratili ili lajkali. Dok je stranica još bila živa (vidljiva i svima dostupna), odnosno dok još nije bila ubijena i zatamnjena, skupila je preko 16 tisuća ljudi, što nije mala brojka, a doseg vidljivosti objava joj je nikakav. Toliko o tome – ima li nade za slobodu medija… Za sada čini se – nikakve…ako je pitati moćne globaliste i njihove cenzore. No, krivo mislite ako mislite da smo time demotivirani. Naprotiv. Cenzura nam je postala najveća motivacija za nastavak našeg rada i našu poštenu i mirnu borbu za slobodu govora. Protivimo se svim oblicima nasilja i nikada zbog crnih oblaka nećemo prijeći na tamnu stranu postojanja. Zalažemo se za pravednost i fair play. Ništa više od toga. Smatram da na to imamo pravo, kao i svaki čovjek na svijetu. 

Čitajući o ovim nepravdama, sigurno se pitate – Zašto je tome tako? Zato jer nismo plaćene sluge ovog posrnulog svijeta niti ćemo to ikada biti. Za one koji ne znaju ovako nam stranica izgleda. Pogledajte barem ovdje našu stranicu (snimku zaslona) i broj ljudi kojima bi ona trebala biti dostupna jer su je zapratili i lajkali, ali naših objava na njihovim vremenskim crtama nema ili se ukazuju toliko rijetko da je to smiješno.

Ali, ne žalimo se, samo primjerom  – slikom i prilikom pokazujemo kako to izgleda demokracija za koju smo se borili i sloboda govora koja je bila jedan od glavnih argumenata naše borbe za slobodu i slobodan svijet s ‘jednakim šansama za sve’. Zar ovdje možemo govoriti o jednakim šansama za sve? Zar smo se borili za takav pokvareni svijet u kojem će pokvarenjaci krojiti sudbinu normalnim, poštenim ljudima? Kada je to pokvarenost postala novo poštenje? Zar je zbog takvog nepravednog svijeta toliko ljudi moralo stradati u sramotnim ratovima kojih u civliziranom svijetu ne bi smjelo uopće biti…?

Hoćemo li znajući sve to samo slegnuti ramenima? Hoćemo li nastaviti šutjeti? Ili ćemo se nekako izboriti da se i naš glas čuje? Hoćemo li uspjeti naći izlaz iz virtualnih zatvorskih ćelija – van, na slobodu? Ili ćemo se prepustiti našim tlačiteljima da se i dalje nemilosrdno iživljavaju na nama još pritom dobro zarađujući na svemu tome? Hoće li ponovno doći vrijeme tiskanja letaka koje ćemo dijeliti po gradovima ili će medijski prostor postati ono što bi trebao biti – slobodan prostor protočnih informacija o svijetu u kojem živimo?

Treba vjerovati u nemoguće. Treba vjerovati da je sve moguće. Treba njegovati prave vrijednosti unatoč svim lažnim vrijednostima koje nam službeni narativ nameće kao jedine prave.

Jer istina još uvijek nije laž, pamet još uvijek nije glupost, kao što empatija nikada neće moći biti bešćutnost. Pokvarenost nije i nikada neće biti novo poštenje. Ili imamo dušu, ili smo je se putem odrekli. Ali, ako nismo, onda ćemo shvatiti da smo ovdje kako bismo bili zajedno, a ne razjedinjeni od strane wannabe vladara svijetom koji namjerno dijele ljude na sve moguće načine kako bi njima vladali i manipulirali.

U životu je važno imati oslonac nama dragih i bliskih ljudi i ostalih živih bića koja oplemenjuju naše živote na svoj poseban način kao i mi njihove. Jedni smo drugima najveći blagoslov. Na nama je hoćemo li to spoznati ili ne. Na svakome od nas ponaosob. Divan je osjećaj nekome pomoći, biti tu kada nas netko najviše treba.

Upućeni smo jedni na druge. Naša snaga je u našem zajedništvu, a ne u našoj razjedinjenosti. Ovaj je život tako kratak. Čini se kao jedan tren. Upravo je zbog toga čudno kako neki ljudi ne shvaćaju da smo tu kako bismo dali sve od sebe da nam svima bude bolje i da svijet nakon nas bude bolje mjesto. Oslonimo se jedni na druge. Budimo jedni drugima oslonac kada nam je najpotrebnije. Budimo jedni drugima sigurnost i nada.  Svima će nam biti bolje.

Dok nas globalisti pokušavaju gurnuti u uspavanu kolotečinu i otrovati na sve moguće načine, što putem nezdrave hrane pune aditiva i ostalih štetnih sastojaka, što putem zračenja, što putem MSM medija s ciljano osmišljenim informacijama i subliminalnim porukama u službi indoktrinacije i hipnoze masa, što putem plitkih medijskih sadržaja; sve lošije glazbe i sve lošijih filmova, što putem zagađenog zraka, što putem suspektnih farmaceutskih proizvoda od kojih često imamo više štete nego koristi, sjetimo se jedne stare dobre pjesme Patricka Hernandeza ‘Born to be alive’ iz 1978. godine, jer rođeni smo kako bismo živjeli i bili sretni, a ne kako bi nas netko tko je za to plaćen hladnokrvno sustavno ubijao u pojam, dijeleći nas po ovoj ili onoj osnovi samo kako ne bismo osvijestili moć zajedništva, kako bi nas opetovano zastrašivao novim izvanrednim stanjima koja u bilo kojem trenutku može sam izazvati i, naravno, u konačnici – demotivirao. Probudimo se i progledajmo! Pružimo ruke jedni drugima! Još uvijek nije kasno da ovaj svijet učinimo boljim mjestom s jednakim šansama za sve nas.

Dragi naši prijatelji,

Bili bismo vam neizmjerno zahvalni da vašim skromnim donacijama podržite naš rad kao alternativnog i potpuno neovisnog medija iza kojega ne stoje nikakve organizacije, već samo čisti entuzijazam. Svaka vaša donacija je više nego dobrodošla. Hvala vam od srca što ste uz nas. Vaša podrška nam puno znači. I mi smo svim srcem uz vas.