Objasnit ću i zašto, strukture koje vladaju našom zemljom po mom sudu koriste i Plenkovića i Senfa i sve ostale koji služe njihovoj agendi.

Njima je u interesu da su oni koji prividno vladaju našom zemljom s jedne strane što gluplji (da se s njima lako upravlja), a s druge strane da nisu preglupi jer ako su preglupi nisu u stanju odraditi danu im zadaću.

Pogledajte npr. Tomaševića, njega mediji već godinama brane i stalno prebacuju krivnju za sve i svašta na pokojnog Bandića, čovjek se valjda u grobu okreće koliko ga spominju!

Međutim, kakav god narod bio, opet nije preglup da ne vidi u kojem smijeru cijela priča ide. Umjesto da s vremenom stvari idu na bolje, one u Zagrebu (otkad nema Bandića) idu na sve gore. Time postaje jasno da je Bandić zapravo ostavio koliko toliko uređen sustav, da kralo se, ali je sustav kao takav funkcionirao.

Senf je napravio čistku u Holdingu, posmjenjivao je ljude koji su bili Bandićevi iako su mnogi od njih dobro radili svoj posao i razumijeli problematiku kojom su se bavili, vjerojatno polazeći od pretpostavke da će njegovi kadrovi jednako ili još bolje radit posao. Međutim, kompozicija se otkopčala od vlaka i krenula nizbrdo.

Senfovi kadrovi pokazali su se nedoraslo zadatku, nisu u stanju organizirati niti košnju trave ili odvoz smeća. To je čak i u Bandićevo doba relativno dobro funkcioniralo.

A da ne govorimo o projektima, Bandić je iako je krao, napravio hrpu toga, ne mislim pritom samo na fontane, nego npr. bazen u Utrinama, socijalnu stanogradnju u Sopnici Jelkovcu, žičaru je napravio, MSU, Arenu Zagreb, Domovinski most, rotor, zgradu Hitne pomoći, uređenje Bundeka, pročistač otpadnih voda, nabavu NOVIH niskopodnih tramvaja, moglo bi se tu još puno nadodati.

Naveo bi za primjer i Centar Cvjetni protiv kojeg sam i sam prosvjedovao (skupa s Tomaševićem) davnih dana jer sam smatrao da ima korupcije u tom projektu, ali sam projekt kao takav je odličan. Javna garaža tamo stvarno pomaže svima koji moraju doći u centar grada. “Spašavanje Varšavske” je bila zabluda jer nije bilo boljeg rješenja za izgradnju ogromne garaže.

Međutim, sada bi fokus s Bandića prebacio na Tomaševića, što je taj čovjek napravio u svom mandatu?!

Ono jučer kad se išao hvalit rekonstrukcijom kružnog toka u Novoj cesti ne znam da li to nazvati lakrdijom, farsom ili tragikomedijom.

Oni jadni novinari su imali ulogu statista u toj predstavi iz koje su građani bili potpuno isključeni. To je Senf i otvoreno pokazao rekavši mi da je to konferencija za novinare i da oni koji to nisu na njoj nemaju što raditi niti imaju pravo postavljati ikakva pitanja.

A sada ću vam objasniti i zašto sam kao građanin išao tamo postaviti pitanja. Prije svega, Tomašević zahtjeva od novinara (tako mi barem oni kažu) da mu unaprijed dostave sva pitanja. Tako da kad vi gledate pitanja i njegove odgovore to je u pravilu unaprijed režirana predstava s jednom iznimkom.

Z1 TV ga redovno pita stvari na koje on ne želi dat odgovor, to su škakljiva pitanja poput onog zašto je lagao o starosti tramvaja koje nabavlja. Nema tu pametnog odgovora, što god rekao samo će se još više ukopati.

Takva pitanja on ignorira i pravi se lud, svjestan toga što radi znao sam da treba promijenit pristup i pitat ga to na način na koji ga novinar ne može pitati. On jednostavno nije u poziciji da mu se suprotstavi jer mora biti neutralan.

Nakon što sam mu postavio 4 pitanja, on je na 3 odbio odgovorit, a na jedno – o starosti tramvaja, je dao tako glup odgovor da mu se ljudi još uvijek smiju kad se sjete što je izjavio.

Bandić kakav god bio, imao je jaku socijalnu inteligenciju, on je za razliku od Senfa bio majstor snalaženja u svakoj situaciji. Je krao, ali je bio inteligentan, imao je nekakvu viziju i koncept u glavi. Tomašević nema ništa!! To je tabula rasa (prazna ploča), i s tim ciljem, da pokažem javnosti da je car gol i kakav tip stoji za kormilom Zagreba ja sam otišao tamo.

I pazite sad ovu tragikomediju, na toj presici se nalazio neki tip koji je imao u bilježnici pitanja koja će novinari postaviti Tomaševiću. I ja cinično njega pitam, trebam li ja i svoja pitanja njemu unaprijed reći da ih zapiše. On me pogledao i prasnuo u smijeh jer je znao (i prije nego sam ih postavio) da su to pitanja na koja Tomašević nema odgovora iako Zagrepčane itekako zanimaju odgovori na njih.

Potom je samo kratko odgovorio – ne treba, jer je znao i da ih zapiše to neće ništa promijeniti na stvari. Tada se u maniri gradonačelnika iz kultnog filma Izbavitelj pojavio i on, glavom i bradom, samo što novinari nisu rekli “pozdrav Izbavitelju” nego su ga pozdravili na drugi način iako sam odmah jasno vidio poltronski odnos velike većine novinara spram njega.

Kao da su oni tamo da služe njemu, a ne da on služi njima i polaže račune javnosti. I taman kad je unaprijed režirana predstava trebala doći ka svome vrhuncu, došlo je do plot twista. I događaj koji je trebao voditi ka stvaranju njegovog kulta ličnosti, zapravo je doveo do njegove totalne blamaže.

To je trenutak u kojem je on propao, a svaka iduća presica bit će samo nastavak njegove totalne blamaže i agonije.

I tu je zapravo najveći izazov u cijeloj priči. Budući da novinari njega ne mogu braniti, uskoro će u svim režimskim medijima početi hajka na mene. Pokušat će me ocrnit na sve moguće načine, ne zato jer sam ja babaroga, nego jer se Tomaševića više ne može braniti budući da bi svaki pokušaj opravdavanja njegovih izjava i odluka samo vodio daljnjoj blamaži medija koji bi ga branili.

Pažnja:
Epoha se svakodnevno nalazi na meti sveprisutnih cenzora koji svim sredstvima rade na našem gašenju kao alternativnog medija koji djeluje potpuno neovisno i nije ni pod čijom kontrolom. Ukoliko vam se sviđa naš rad možete nas podržati skromnom donacijom, jer svaki vaš cent presudan je u našem opstanku.