‘Ljudska zloba je bezgranična i neka nam kao takva bude nepresušni izvor inspiracije za nove sretne trenutke’.
Napisala sam ove riječi prije dvije godine i objavila ih na mom facebook profilu. Neki dan čitam samu sebe, prisjećajući se tih dana kada sam još uvijek uspijevala iz ljudske zlobe izvući neku inspiraciju. Ali, eto, dvije godine nakon toga, sve me manje inspirira ta životna lekcija o ljudskoj zlobi. Naučila sam je i ne zanima me više. Uopće više ne podnosim zlobne ljude kao nekada kada su me, eto, čak i inspirirali. Ne da mi se više baviti s takvim ljudima. Umorila sam se od ljudske zlobe. Danas samo bježim od nje.
Prije dvije godine očito me još uvijek bila fascinirala ljudska zloba. Danas me više niti najmanje ne fascinira. Ima je i previše. Nije mi više inspiracija. Nešto se ipak mijenja kroz godine. Nemam više ni sekunde vremena za nju. Tu sam lekciju naučila i ne treba mi.
Naučila sam nešto bitno. Sve što netko izgovori ili napiše ostaje u nasljeđe njemu ili njoj i uopće nema potrebe da se time zamaramo. Svačije su riječi i djela njegovo ili njezino vlasništvo koje nema veze s nama.
Svačije su riječi i djela osobna iskaznica i slika i prilika tog čovjeka i to nema nikakve veze s nama. To je važna životna lekcija koju kao mlađi ljudi ne znamo i nepotrebno gubimo energiju na krive ljude koji su jednostavno zlobni i ta zloba iz njih izvire na sve strane. I što mi imamo s tim? Baš ništa. To su pijavice koje žive od naše energije. Oni nas iz zlobe zovu u svoje društvo, a ne iz neke plemenite pobude. Moramo znati prepoznati zov zlobe. To se uvijek osjeti, ti pozivi parazita.
Zlobnici su u stalnoj potrazi za nekim na kome bi se iživljavali. Bez toga ne mogu – moraju imati žrtvu na kojoj će se iživljavati i tako parazitirati na tuđim nevoljama. Obožavaju čuti kako se nekome nešto loše događa. To je melem za njihove uši. Satima bi mogli slušati o tuđim nevoljama, ali ni sekunde o nečijoj sreći. To su oni ljudi koje kad ih sretneš automatski im počneš pričati nešto loše o svome životu, kako ti se nešto loše događa, samo kako bi ih bar malo energetski neutralizirao i nahranio ih onime što najviše vole, a to su tuđe nevolje.
Neka se grizu i dalje svi zlobnici ovoga svijeta, a mi budimo sretni i pronađimo inspiraciju u svemu lijepom što nas okružuje.
Pažnja:
Epoha se svakodnevno nalazi na meti sveprisutnih cenzora koji svim sredstvima rade na našem gašenju kao alternativnog medija koji djeluje potpuno neovisno i nije ni pod čijom kontrolom. Ukoliko vam se sviđa naš rad možete nas podržati skromnom donacijom, jer svaki vaš cent presudan je u našem opstanku.



