Nedavno se u javnosti pojavilo otvoreno pismo profesora s nekoliko fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u kome traže od premijera, predsjednika RH i sveučilišne zajednice da se uvede reda u procese izbora, i napredovanje na Sveučilištu u Zagrebu.

Osim opravdanog iznošenja svog kritičnog mišljenja nisu ponudili niti jedan model za popravljanje trenutne situacije.

Zanimljivo i štetno!

Ako netko provede 40 godina kao nastavnik na fakultetu, u svim zvanjima, i nakon toga jedino što ima ponuditi je kritika postojećeg stanja, bez vizije i ideje što treba mijenjati i kakvo bi to novo bilo, samo govori da nema dobre volje i iskrenosti.

Postavlja se pitanje koji je bio cilj tog otvorenog pisma.

Samo promocija bez izlaska na brisani prostor!!

Pisao sam i govorio javno o tome više puta.

Hrvatska je mala i ljudi se vole družiti. U tom druženju uvijek se nađe neki rođak, kum ili ljubitelj srebra i mjesto na fakultetu je tu, kao i doktorat.

U svojih skoro 40 godina samo jedan kolega, koliko je meni poznato, izgubio je mjesto na fakultetu zbog toga što nije ispunio uvjete za napredovanje.

Više njih odlazilo je u fakultetsku mirovinu, a da  nisu napredovali dalje od asistenta.

Hrvatska akademska zajednica, uz potporu politike, mora naći novi model ulaska i napredovanja na Sveučilištu.

Taj model može biti i naš, ali na velikim svjetskim Sveučilištima to je odavno uređen sustav i osim poštenog pristupa nije potrebno puno pametovati.

Takav model doslovno se može prihvatiti i implementirati u mandatu jedne Vlade.

Trebaju nam ljudi, znanstvenici i političari sa idejom i znanstvenim dignitetom.

Prije par godina bio sam na promociji novih doktora znanosti na Sveučilištu u Zagrebu.

Taj dan promovirano je 67 doktora znanosti sa filozofskog fakulteta, tri sa ekonomiji, pet sa elektrotehnike, jedan veterinar. Jedan građevine i pet liječnika.

Tada sam pitao rektora Borasa kome to treba i da osobno mislim da je toliki broj doktoranata sa filozofskog fakulteta potpuni promašaj znanstvene zajednice i nenamjensko trošenje proračunskih novaca.

Jedino rješenje ovakve situacije na Sveučilištu je da se ukine izbor u trajni radni odnos nakon izbora u zvanja asistenta, docenta ili profesora na svim fakultetima.

Trenutno, izborom u zvanje asistenta skoro pa sigurno ostajete do mirovine na tom fakultetu.

To je možda i najpogubnija ostavština bivšeg komunističkog sustava u današnjoj modernoj Hrvatskoj.

Današnja generacija profesora sa Sveučilišta mora ponuditi rješenje, ako ne onda svaki očekivani zahtjev studenata je legitiman.

Svake dvije godine treba na razini svih Sveučilišta u RH raspisati javni, otvoreni natječaj, za mjesta asistenta, docenta i profesora.

Sveučilišta i fakulteti nisu mjesta gdje bi se trebalo zapošljavati u trajni radni odnos.

Takav radni odnos trebala bi imati samo manja skupina administracije koja tehnički vodi fakultete.

Natječaj, osim što mora biti isti dan na svim fakultetima, mora biti poznat i trajni datum natječaja, godinama unaprijed.

Tim modelom postigla bi se značajna financijska ušteda, ostalo bi više novaca Sveučilištu a vrata fakulteta ostala bi znanstveno otvorena za nove i nove mlade obrazovane ljude.

Takvim modelom na Sveučilištu bi se moglo zaposliti, već slijedeće godine, 50% više nastavnika bez dodatnih financijskih izdataka.

Dapače, moguće kadrovske greške lako bi se ispravljale a odlazak mladih i obrazovanih izvan RH sveo bi se na minimum.

Sveučilište se mora kadrovski provjetriti i izbori moraju biti transparentni.

Kao profesor na Medicinskom fakultetu svjedok sam da često kvalitetnije liječnike imamo izvan sustava fakulteta nego na fakultetu.

Oni prvi nikada nisu dobili priliku da uđu u fakultetski sustav.

Treba nam Pravedna Hrvatska.