Što je svijest, teško je reći. Trebalo bi prije toga uzeti masu stvari u obzir. Počevši od povijesti filozofije pa sve do fizike, biologije, matematike, medicine, psihologije, kemije itd. A, upravo kemija, primjerice daje jedan aspekt: naime, to se očituje prvenstveno u psihoaktivnim tvarima koji zasigurno, na neki način, mijenjaju samu svijest.

Dakle, izvire li sve iz atoma i molekula, laički rečeno!? – Jer tako, manje-više, tvrdi znanost. Filozofija je u konfliktu, može i teza i antiteza. A čemu uopće i to pitanje? Mi možemo reći da svijest posjeduje neke značajke kao: percepcija, refleksija, introspekcija itd. – to su korisne osobine čovjeka; a za sada, to u nekom većem dosegu, nema nitko, bio to stroj ili životinja…

Dakle, čovjek se po nečemu izdvaja… Ali, i životinja (viši oblici) – ima svijest – to je neupitno; samo ne potpunu, osobito onu o krajnosti života, o pitanju smisla i svrhe te pronalaženja odgovora, no možda sam u krivu…

Najaktualnije je pitanje – hoće li stroj (umjetna inteligencija) – ikada doći do toga da posjeduje određeni oblik „svijesti“!? – U svakom slučaju hoće, a meni se čini da s obzirom da ni čovjek ne može biti na čisto s tim da u potpunosti: precizno definira svijest – to će još teže odrediti i ustanoviti – kad se radi o umjetnoj inteligenciji.

Za sada, ono što se plasira javnosti – to je tek moćni kompjuterski algoritam, ali samo to. No, neupitno je da on već posjeduje određene značajke, poput čak i same kreacije te filtriranja, osmišljavanja, kombiniranja, dovođenja stvari u vezu itd. – a to napreduje iz dana u dan.

Dakle, lako je zamisliti, da se recimo to: tehnološkom evolucijom – iz mašine – nekako „izrodi“ određena svijest. A što je čovjek? Čovjek zna sve više, da sve manje toga zna, jer sve ulazi u neodređene spekulacije; a osim toga: bezbroj je tumačenja.

Na taj način svatko, iz bilo koje pozicije, može definirati: svijest, inteligenciju, dušu itd. – na koji god način hoće. I sve prolazi. I sve je prihvatljivo. A to što nudimo – stroj uzima u „obzir“ – na neki način. U konačnici će nam na ta pitanja – odgovore dati sam stroj; a što će biti s nama – to ne znamo.

Osobito, ako mi sami ne uspostavimo neki konsenzus, a to je čak i s obzirom – na demokraciju – nemoguće. Dakle, jasan odgovor će za nas imati stroj, kojeg smo mi definirali i pokrenuli. Svi smo mi svjesni, manje-više; ali teško je ikome točno znati to: na koji način je i kako svjestan.

Svijest upija, plasira, prerađuje, očituje se, napreduje, osjeća, inzistira, itd. itd. – Svijest je preduvjet smislenog bića. Možda je sama duša svijest. No, kako god postavimo: svijest je začetak – bitak po sebi, nešto što je – nasuprot onoga što nije. Dakle, svijest je afirmacija bitka.

Mi znamo da postojimo i imamo u to uvid. A kako smo mi takva bića, a kompjutera „učimo“ – da nas kopira, proučava i imitira, teško je predvidjeti do kojeg će to stupnja i razine otići. U svakom slučaju, ovo je laički tekst. A sve je konstatirano na bazi intuitivne procjene, domišljatosti te kombinacije: svega što autor može procesuirati i što je autor do sada imao prilike uvidjeti; a to se tiče njegove sposobnosti kritičkog (to je važno!) mišljenja te logičkog zaključivanja.