Elon Musk poziva na ukidanje zatvora jer ima novu ideju za kontrolu osuđenika.
Zamislite svijet u kojem su zatvori ukinuti – ne zato što je kriminal nestao, već zato što Elon Musk predlaže da će puštene zatvorenike posvuda pratiti robot. To nije znanstvena fantastika: tijekom sastanka dioničara Tesle, Musk je predložio jezivu alternativu tradicionalnom zatvaranju.
Na nedavnom godišnjem sastanku dioničara Tesle, Musk je predložio da umjesto zatvaranja kriminalaca, društvo bi im moglo ponuditi „humaniji oblik obuzdavanja“ : davanje besplatnih Optimus robota koji ih prate uokolo, sprječavajući kriminal u stvarnom vremenu.
„Sada dobivate besplatni Optimus… on će vas pratiti uokolo i sprječavati vas da činite zločine… ne morate ljude stavljati u zatvore“, rekao je.
Po njegovom mišljenju, ovaj robotski tjelohranitelj djelovao bi kao stalni nadzornik, intervenirajući kada se osoba sprema počiniti zločin. „Samo će vas spriječiti da počinite zločin… to je stvarno to“, rekao je Musk.
Zašto je ova ideja više od obične tehnološke fantazije
- Nadzor se pojačao na 11 : Robotu bi bile potrebne „potpune nadzorne sposobnosti“ – što znači vid, predviđanje ponašanja, možda čak i borbene sposobnosti kako bi se spriječilo nedjelo.
- Prediktivno policijsko djelovanje na steroidima : Da bi ovo funkcioniralo, Optimus bi morao predvidjeti ljudsko ponašanje, neumoljivo „učiti“ kada netko namjerava počiniti prekršaj i intervenirati. To nije samo reaktivno policijsko djelovanje – to je preventivna kontrola.
- Trošak i kontrola : Musk sugerira da bi ovi roboti bili „besplatni“ – ali tko plaća? Vlada? Porezni obveznici? I Musk nagovještava da bi želio kontrolu nad ovom robotskom „vojskom“.
- Libertarijansko licemjerje : Musk se često predstavljao kao libertarijanac, ali ovaj plan je duboko autoritaran: masovni državni nadzor, stalno praćenje – teško da je to mala vlada.
Ovo nije izolirana ideja. To je dio Muskove šire vizije za Teslu ne samo kao automobilsku tvrtku već i kao silu umjetne inteligencije i robotike. Nije skrivao da želi povećati svoju robotsku vojsku “Optimus”.
Muskov prijedlog pun je crvenih zastavica. Dijeljenjem robota koji prate ljude posvuda, Tesla bi mogla tiho izgraditi nacionalnu mrežu nadzora. Ono što počinje s “kriminalcima” lako bi se moglo proširiti na bilo koga koga vlasti odluče da treba pratiti – što postavlja pitanje tko u konačnici odlučuje tko će dobiti robota-stalkera.
Prijetnja nadilazi nadzor. Musk zamišlja robote koji interveniraju, a ne samo promatraju. Stroj koji može fizički spriječiti osobu da počini zločin može se jednako lako koristiti za suzbijanje neslaganja, prosvjeda i nekonformizma. Pod krinkom sigurnosti, kontrola ponašanja postaje automatizirana.
Da bi funkcionirali, ovi roboti bi trebali ogromne podatke: lokaciju, kretanje, interakcije, čak i biometriju. Svaki trenutak postaje još jedan ulazni podatak za Teslino rastuće carstvo umjetne inteligencije. Sustav ne samo da promatra društvo – on ga prikuplja.
Koncentracija moći je još jedna briga. Centralizacija i proizvodnje robota i ovlasti za praćenje pojedinaca u rukama jednog milijardera je scenarij noćne more za svako slobodno društvo.
Skeptici bi ovo mogli odbaciti kao Muskovo pretjerivanje, posebno zato što Optimus nije u potpunosti spreman. Ali čak i djelomično uvođenje moglo bi promijeniti svijet kakav poznajemo. Mali pilot program predstavljen kao “smanjenje recidivizma” mogao bi se tiho proširiti na rizičnu mladež, političke agitatore ili bilo koga tko se smatra problematičnim. Nakon što robotski nadzor stekne legitimnost u kaznenom pravosuđu, neizbježno će se proširiti na svakodnevni život.
Na papiru, Muskova ideja zvuči humano: osloboditi zatvorenike, vratiti im živote. Ali ako ta „sloboda“ dolazi po cijenu potpune vidljivosti i poslušnosti prema umjetnoj inteligenciji čuvaru koji nikada ne trepne, moramo se pitati: oslobađaju li se oni – ili se jednostavno prebacuju u suptilniji, prihvatljiviji oblik zatočeništva?
