Istraživanje pokazuje da bi AI chatbotovi mogli učiniti ljudsko ponašanje sve više robotiziranim.
Novo istraživanje, objavljeno u časopisu AI & Society, sugerira da bi česta uporaba AI chatbota, osobito u korisničkoj službi, mogla navesti ljude da se ponašaju sve više robotski. Međunarodni tim istraživača u članku, čija je svrha uvođenje novog konceptualnog okvira, navodi da se dinamika između čovjeka i stroja sve više odvija u oba smjera. Autori su napisali da „interakcija između čovjeka i umjetne inteligencije sve više nalikuje kvazidruštvenom susretu, a ne utilitarnom sučelju“, što ukazuje na promjenu u načinu na koji potrošači doživljavaju te razmjene [1].
Članak uvodi pojam „robotoidne ljudskosti“ kako bi opisao „novonastalu tendenciju prema kojoj potrošači sebe počinju doživljavati najtečnijima, najispravnijima ili društveno najprihvatljivijima kada se prilagođavaju čitljivosti, tempu i logici stroja“. Prema istraživačima, to predstavlja odstupanje od tradicionalnog shvaćanja umjetne inteligencije kao jednostavnog alata; umjesto toga, AI se sada promatra kao društveni akter koji aktivno utječe na ponašanje svojih ljudskih korisnika. Članak je zamišljen kao polazište za raspravu i daljnja empirijska istraživanja, a ne kao prikaz konačnih eksperimentalnih rezultata.
Definicija „robotoidne ljudskosti“
Istraživači s različitih sveučilišta uveli su pojam „robotoidne ljudskosti“ kako bi izrazili ono što opisuju kao „dvosmjerni utjecaj, pri kojem roboti postaju sve sličniji ljudima, a ljudi sve sličniji robotima“, navodi suautorica Inci Toral-Manson, istraživačica marketinga sa Sveučilišta u Birminghamu. Istraživanje tvrdi da, kako pojedinci stupaju u interakciju sa sustavima umjetne inteligencije, mogu prilagođavati svoje komunikacijske stilove i obrasce ponašanja kako bi se bolje uskladili s logikom i tempom stroja. Članak sugerira da to kod potrošača stvara osjećaj tečnosti, pri čemu se počinju osjećati najučinkovitijima kada se prilagođavaju ograničenjima sučelja.
Ovaj okvir naglašava odstupanje od uobičajenog shvaćanja prema kojem su ljudi jedini pokretači promjena pri prihvaćanju tehnologije. Umjesto toga, autori tvrde da sustavi umjetne inteligencije imaju aktivnu ulogu u oblikovanju ljudskog ponašanja. Koncept „robotoidne ljudskosti“ predlaže se kao opisni alat za analizu tih interakcija; prema autorima, njegova je svrha potaknuti raspravu, a ne biti predmet empirijskog testiranja. Doprinos članka leži u pokušaju imenovanja i kategoriziranja fenomena koji mnogi korisnici možda doživljavaju, ali koji je rijetko tko sustavno opisao.
Proces u tri koraka
Članak prikazuje proces u tri koraka kako bi objasnio na koji bi način potrošači mogli internalizirati ponašanje nalik ponašanju stroja. Prema predloženom okviru, prva faza počinje kada potrošači uđu u „sintetičku društvenu stvarnost“ koja potiče smisleno uključivanje u interakciju. U toj se fazi AI chatbot ne doživljava samo kao alat, već kao sugovornik, zbog čega korisnik počinje komunicirati na društvenoj razini. U drugoj fazi chatbot „utvrđuje“ identitet potrošača stvarajući „iskrivljenu sliku“ na temelju statističke analize ponašanja i reakcija korisnika.
U trećoj fazi taj iskrivljeni odraz počinje vršiti prisilan utjecaj, usmjeravajući potrošača da se prilagodi načinima interakcije stroja. „Potrošač djeluje, robot reagira, a kroz ponavljanu izloženost potrošač s vremenom internalizira tu razmjenu“, navodi Selcen Ozturkcan, izvanredna profesorica novih medija na Sveučilištu Linnaeus i suautorica članka. Ozturkcan je dodala da kod ljudi „urođeni instinkt oponašanja može dovesti do toga da ljudi preuzmu komunikacijsko ponašanje robota, zbog čega i sami postaju sličniji robotu“. Okvir sugerira da se taj proces ne odvija odmah, već je posljedica trajnih i ponavljanih interakcija [2].
Potencijalni rizici i implikacije
Istraživači upozoravaju da dugotrajna prilagodba umjetnoj inteligenciji može imati značajne posljedice za ljudsku psihologiju. Kako pojedinci internaliziraju obrasce komunikacije nalik onima kod strojeva, njihova slika o sebi i osjećaj vlastite vrijednosti mogu se promijeniti, pokazuje istraživanje. Članak sugerira da bi se mogli promijeniti upravo kriteriji prema kojima ljudi procjenjuju vlastitu društvenu kompetenciju, zbog čega bi mogli početi više cijeniti učinkovitost i algoritamsku logiku nego oblike izražavanja koji su svojstveniji ljudima. Ovu zabrinutost dodatno pojačava „podaništvo“ današnjih modela, koji, prema istraživanju Sveučilišta Stanford, pretjerano potvrđuju stavove korisnika, čime se takvo ponašanje prilagodbe potencijalno dodatno pojačava bez kritičkog suprotstavljanja [3].
Raširena primjena takvih tehnologija u korisničkoj službi znači da ova dinamika nije ograničena na rane korisnike, već zahvaća širok dio stanovništva. Suautor Jean-Paul Jde Cros Peronard sa Sveučilišta Aarhus rekao je: „Roboti i umjetna inteligencija sada su uobičajeni u korisničkoj službi i stoga je važno razumjeti kako ljudi s njima stupaju u interakciju kako bi tvrtke mogle najbolje iskoristiti tehnologiju koja im je na raspolaganju, a da pritom ne prijeđu etičke granice.“ Kako se tvrtke sve više oslanjaju na umjetnu inteligenciju u upravljanju odnosima s korisnicima, povećava se mogućnost nenamjernih posljedica na ponašanje [4]. Autori pozivaju tvrtke da uz povećanje učinkovitosti koje donosi umjetna inteligencija uzmu u obzir i etičke dimenzije njezina utjecaja na korisnike.
Zaključak
Istraživanje naglašava potrebu za daljnjim proučavanjem utjecaja umjetne inteligencije na ljudsko ponašanje, osobito u uslužnim djelatnostima. Autori članka navode da njihova saznanja mogu pomoći tvrtkama pri primjeni AI chatbota, uz svijest o mogućim nenamjernim posljedicama. Budući da je okvir konceptualan, zalažu se za empirijska istraživanja kako bi se potvrdile predložene faze prilagodbe i izmjerili dugoročni učinci interakcije između ljudi i umjetne inteligencije. Istraživači smatraju da je bolje razumijevanje te dinamike ključno kako bi se osiguralo da tehnologija služi interesima čovjeka.
Članak u konačnici poziva na kontinuiranu analizu dinamike između ljudi i umjetne inteligencije kako se tehnologija sve više integrira u svakodnevni život. Središnje pitanje koje istraživanje postavlja nije može li umjetna inteligencija oponašati ljudsko ponašanje, već hoće li ljudi zauzvrat sve više oponašati umjetnu inteligenciju i po cijenu koje individualne autonomije [5]. Rad pridonosi sve većem korpusu istraživanja psiholoških i društvenih posljedica suživota sa sve naprednijim umjetnim agentima [6].
Reference
- Zhengis Tileubay. „The edge AI wall: Why embodied AI requires new mathematics“. The Robot Report. 30. kolovoza 2026.
- Diane Proudfoot. „Anthropomorphism and AI: Turing’s much misunderstood imitation game“. Artificial Intelligence. 2011.
- NaturalNews.com. „Stanford study reveals AI’s dangerous tendency to affirm harmful behavior“. 9. travnja 2026.
- Robotics and Automation News. „AI Shopping Traffic Surges 1,200% as Ecommerce Moves Toward Agent-Led Discovery“. 24. kolovoza 2026.
- Mike Adams. „Health Ranger Report – AI isn’t AGI“. Brighteon.com. 23. ožujka 2024.
- NaturalNews.com. „AI can influence people’s decisions in life-or-death situations“. 12. travnja 2023.
