Kina je najbolji pokazatelj onoga što nam dolazi, jer tamo umjetna inteligencija doslovno istiskuje čitave profesije.
Dok se u Europi još uvijek raspravlja o tome hoće li umjetna inteligencija doista masovno uništavati radna mjesta, u Kini se već može vidjeti koliko brzo čitavi sektori mogu doći pod pritisak.
U intervjuu s Philipom Hopfom stručnjak za umjetnu inteligenciju Leonard Schmedding opisuje golemu razliku između onoga što je u Njemačkoj dosad vidljivo u svakodnevnom životu i onoga što je u Kini već stvarnost. Posebno su pogođeni pozivni centri, montažeri videozapisa, videografi, glumci, stručnjaci za računalno generirane slike (CGI) i druga zanimanja povezana s digitalnom medijskom produkcijom.
Najjasnije se taj razvoj trenutačno očituje u kineskoj filmskoj industriji i industriji kratkih videozapisa.
U Hengdianu, najvećem filmskom produkcijskom središtu u zemlji, koje se često naziva „kineskim Hollywoodom”, situacija se drastično promijenila u samo nekoliko mjeseci. Još donedavno ondje je vladala golema potražnja za glumcima, statistima, montažerima i produkcijskim osobljem. Međutim, s usponom moćnih AI video modela poput ByteDanceova Seedancea 2.0, čitave se produkcije sada mogu realizirati uz samo djelić dosadašnjeg broja zaposlenih.
Caixin je već u lipnju izvijestio da je u prvom tromjesečju 2026. više od 95 posto od 128.000 novoproizvedenih kineskih mikrodrama bilo generirano umjetnom inteligencijom. Produkcije za koje su prije bili potrebni glumci, snimateljske ekipe, scenografija i nekoliko dana snimanja danas se djelomično mogu izraditi samo pomoću tekstualnih uputa (promptova). Mnoge manje produkcijske tvrtke nakon toga su smanjile broj zaposlenih ili u potpunosti prešle na umjetnu inteligenciju.
O tom je razvoju izvijestio i New York Times. Samo u ožujku na Douyin je, prema tim navodima, preneseno gotovo 50.000 mikrodrama generiranih umjetnom inteligencijom – gotovo jednako koliko tijekom cijele prethodne godine. Glumci su izvijestili da uloge postupno nestaju, a produkcije generirane umjetnom inteligencijom zamjenjuju klasična snimanja.
Channel News Asia dokumentirao je isti trend izravno iz Hengdiana. Produkcijska ekipa kojoj je prije bilo potrebno pet ili šest montažera danas u nekim slučajevima može raditi s jednom osobom. Glumci navode da ih, umjesto nekoliko puta dnevno s ponudama za angažman, sada ponekad zovu samo jednom ili dvaput mjesečno. Posebno su pogođeni statisti, jednostavniji poslovi rasvjete i snimanja te klasični poslovi montaže i produkcije.
U intervjuu Schmedding ide i korak dalje. Govori o tome da je u filmskoj produkciji u Kini već nestao velik dio dosadašnjih radnih mjesta te ističe da umjetna inteligencija danas stvara većinu sadržaja u određenim videoformatima. Posebno su pogođeni freelanceri jer se njihovi gubici u klasičnim statistikama nezaposlenosti često jedva primjećuju.
Da nije riječ samo o pojedinačnim slučajevima, pokazuju i službeni podaci.
Nezaposlenost mladih u Kini u kolovozu 2026. iznosila je 18,9 posto među osobama u dobi od 16 do 24 godine koje nisu studenti. Istodobno raste zabrinutost da će upravo početna radna mjesta biti izložena dodatnom pritisku zbog primjene umjetne inteligencije.
Još je izraženija politička reakcija Pekinga.
Kinesko Državno vijeće objavilo je 23. listopada nove smjernice čiji je izričiti cilj ublažiti gubitak radnih mjesta uzrokovan umjetnom inteligencijom. Vlada, među ostalim, zahtijeva analize rizika za projekte umjetne inteligencije, mjere za sprječavanje ukidanja radnih mjesta, prekvalifikacije, bolju socijalnu zaštitu i sustave ranog upozoravanja na rizike za zaposlenost.
Kina, dakle, više ne regulira umjetnu inteligenciju samo kao tehnologiju, nego se počinje pripremati i za njezine posljedice na tržište rada.
Upravo na to Schmedding upozorava u intervjuu: ako Kina već uvodi zakone i zaštitne mjere protiv gubitka radnih mjesta uzrokovanog umjetnom inteligencijom, rasprava o tome hoće li do takvih gubitaka uopće doći barem je djelomično već zastarjela.
Pritom je posebno zanimljiv video koji se u intervjuu izričito preporučuje.
Tko na YouTubeu potraži „I Lost My Job to AI in China… Now What?“, pronaći će osobno svjedočanstvo s kanala Zhenqi in China, objavljeno 2. listopada 2026. U njemu osoba iz kineske CGI i videoindustrije opisuje kako je umjetna inteligencija promijenila njezin posao i naposljetku ga učinila suvišnim. Taj je izvještaj primjer razvoja koji danas pogađa brojne zaposlenike u područjima CGI-ja, filma, videoprodukcije i marketinga.
Pogled prema Kini zanimljiv je zato što ondje već postaje vidljivo mnogo toga o čemu se u Europi još raspravlja kao o mogućem scenariju budućnosti.
Umjetna inteligencija ondje ne zamjenjuje samo pojedine radne zadatke. Počinje mijenjati čitave proizvodne lance.
Tim snimatelja, montažera, glumaca i grafičara odjednom može zamijeniti nekolicina ljudi koji rade s AI modelima. Ondje gdje se prije snimalo, montiralo i naknadno obrađivalo nekoliko dana, sadržaji danas u nekim slučajevima nastaju u samo nekoliko sati.
To još ne znači da će sva radna mjesta nestati. No Kina već pokazuje koliko se brzo tržište može promijeniti kada umjetna inteligencija postane tehnološki dovoljno napredna, a istodobno znatno jeftinija od ljudskog rada.
Upravo je u tome glavno upozorenje: velika kriza na tržištu rada uzrokovana umjetnom inteligencijom ne mora tek početi nekada u budućnosti. U nekim je sektorima već počela.
