Ako promatraš svijet iz perspektive umjetne inteligencije, možeš si odmah komotno ispaliti metak u glavu, piše Krešimir Mišak.
“Promatrajući svijet isključivo iz perspektive umjetne inteligencije, čovjek bi si odmah mogao ispaliti metak u glavu. U stilu: ‘Eto, tamo nas to vodi.’
Međutim, to je iluzorna igra koja se zbiva u našoj svijesti. Ono što se paralelno događa u posljednjih dvadeset godina jest uspon jedne sasvim druge paradigme – vibracijsko-frekvencijsko-rezonancijske paradigme s neidentificiranim ‘ja’ u središtu, a koja se manifestira kroz placebo. I taj placebo sve više jača.
Što je zapravo placebo? To je moć kojom moja uvjerenja mijenjaju fizičku stvarnost moga tijela. To je čista magija.
Ona se očituje i kroz sinkronicitete najrazličitijih vrsta, od kojih nisu svi samo subjektivni. Ti sinkroniciteti sve više prodiru u našu svakodnevicu, kao da se ruše granice između uma i vanjskog svijeta. Ono što ljudi prije nisu mogli ni shvatiti, čega nije bilo u knjigama – a i da je bilo, ne bi razumjeli – danas ljudi jednostavno, sami od sebe, shvaćaju.
Zato mislim da se evolucija doista događa i da zapravo svjedočimo padu jednog sustava. Jer, svaki je takav sustav manipulacije moćan samo dok je nevidljiv. Nekada si bio kmet u šumi koji se bavio feudalstvom, a danas konačno imaš vremena baviti se pitanjima poput: ‘Jesu li feudalci plave krvi, tko su Anunnaki?’ i slično.
Kako se stvar integrirala? Ljudi su se nužno počeli kretati u oba smjera – više komuniciraju, uče i postaju pametniji. No, kako su postali svjesniji u smislu rušenja te granice između vanjskog i unutarnjeg svijeta?
Sustav nastoji tu njihovu svježu pažnju što više zarobiti i ‘pikselizirati’. Zato nas zasipaju informacijama u minuti, igricama i površnom zabavom. Mislim da se zapravo vodi velika bitka, a glavno bojno polje je ljudski um.
Ta se bitka vodi na razini uvjerenja. I sve će se promijeniti kada ljudi sustavu konačno kažu: ‘Drugovi, mi vam više ne vjerujemo.’
A sustav nas stalno napada uvjerenjima i podvalama poput: ‘Ovo je dobro zbog borbe protiv terorizma, čuješ li to? Digitalna valuta je fenomenalna! Nema veze što će nas nadzirati.’ Kužiš? To je primjer nametnutog uvjerenja. Ako ti netko ugradi uvjerenje da teroristi vrebaju iza svakog ugla, ti ćeš prihvatiti njegov nadzor jer vjeruješ da te to spašava.
Ali ako nemaš to uvjerenje, onda ćeš taj nadzor smatrati prevarom i nećeš na njega pristati. A sustav te ne može nadzirati cijelo vrijeme bez tvog pristanka.
Ako smo svi mi dio tog ‘placeba’, ako smo kroz sinkronicitet umreženi s cijelim svijetom i ako ti sinkroniciteti pokazuju da je život zapravo naše psihodelično iskustvo koje objektivno ne postoji… Pa, fizika 20. stoljeća već je dokazala da materija ne postoji. Neuroznanost je dokazala da se takozvani vanjski svijet stvara u našem mozgu. Gdje je onda tu objektivna stvarnost?
U tom slučaju, sjetim se da se čovjek zapravo mora baviti ključnim pitanjem: ‘Tko sam ja?’ Ali ne u smislu da se ljudi danas bave isključivo sobom, nego da konačno shvate: ‘Tko su zapravo oni koji nas pokušavaju kontrolirati?'”
