Moždani implantati odveli su nas od moždanog Bluetootha pa sve do transhumanizma i spajanja ljudi s računalima.
Moždani Bluetooth, sustav koji pristupa ljudskom mozgu u gotovo stvarnom vremenu, mogao bi u budućnosti činiti osnovu za “implantirana sjećanja” i “uvježbane vještine”, podržane stalnom internetskom vezom. Službeno, takve tehnologije služe za pomoć paraliziranim osobama – ali mračni plan tehnokrata usmjeren je na kontrolu: kontrolu nad ljudskim mozgom, nad mislima, nad ponašanjem. Ili drugim riječima – “hakiranje mozga”.
U klasičnom filmu RoboCop (1987.), ubijeni policajac Alex Murphy ponovno se rađa kao kiborg: s tijelom robota, potpunim sučeljem između mozga i računala i izravnim pristupom mrežnim podacima kao što su lica osumnjičenih. Umjetna inteligencija mu pomaže u otkrivanju prijetnji; njegova ljudska sjećanja su spojena sa strojnim informacijama.
Ono što je nekada bila znanstvena fantastika sada je opipljiva stvarnost. Najvažnije tehnologije iz filma – poput robotskih egzoskeleta – već postoje: “Atlas” Boston Dynamicsa i Kawasakijev četveronožni robot “Corleo” pokazuju impresivne mogućnosti kretanja. Čak i paralizirani pacijenti mogu ponovno hodati ili se penjati uz stepenice zahvaljujući egzoskeletima – kontroliranim gestama ili moždanim signalima.
Mapiranje mozga i nova sučelja
Danas slikovne tehnike kao što su fMRI ili PET daju detaljan uvid u aktivnost mozga. Drugi sustavi – poput EEG-a ili invazivnije elektrokortikografije (ECoG) – izravno mjere električne moždane valove.
To znači da se invalidskim kolicima ili protezama već može upravljati snagom misli – ali dosad uglavnom preko vanjskih slušalica. Implantati, s druge strane, ulaze u nove dimenzije: mikroelektrode, mreže dubokog učenja i čipovi hvataju preciznije signale i brže ih obrađuju – gotovo u stvarnom vremenu.
Novi implantat sa Sveučilišta u Kaliforniji koristi EKoG, razvijen početkom 2000-ih: 253 elektrode mjere uzorke izravno iz cerebralnog korteksa. Oni se pretvaraju u matricu podataka putem mreža dubokog učenja – i dekodiraju u jezik. Veliko poboljšanje u odnosu na prijašnje sustave koji su radili samo s cijelim rečenicama.
Tvrtka Neuralink Elona Muska također pokazuje da pacijenti mogu kontrolirati pokazivače miša koristeći slične tehnike. Drugi sustavi omogućuju zatvorenim pacijentima da komuniciraju da/ne – ili čak jednostavnim naredbama mišem – pomoću moždanih valova.
Pogled u budućnost
Kombinacija umjetne inteligencije, mikročipova i biomedicinskog inženjeringa dodatno će ubrzati ovaj razvoj. U sljedećih deset godina egzoskeleti, proteze i čipovi mogli bi omogućiti osobama s invaliditetom da steknu nove razine mobilnosti i komunikacije – čak bi im omogućili da u potpunosti kontroliraju računala putem misaonih sučelja.
Srednjoročno, istraživači očekuju tehnologije koje će omogućiti sposobnosti slične RoboCop-u: implantirana sjećanja, automatizirane vještine, bežične moždane veze (“Brain Bluetooth”) – ili brzu komunikaciju među ljudima.
Čak se i poboljšana osjetila – poput superiornog vida, ušiju ili fizičke snage – čine mogućima kroz tehnologiju senzora i neuralne pokretače.
Etička pitanja postaju hitna
Što ova tehnologija postaje realističnija, to se hitnija etička pitanja javljaju:
- Mogu li se podsjetnici brisati ili umetati?
- Mogu li se emocije kontrolirati?
- Hoće li naš mozak uskoro trebati “krpati” ili “restartati”?
Tehničke prepreke uglavnom su prevladane. Sada je na društvu da odluči u kojoj se mjeri ova tehnologija treba uvesti – što prije rasprava počne, to bolje.
