U izbornim kampanjama važno je motivirati određene ciljne skupine da glasaju za određenu stranku ili kandidata. Uz pomoć umjetne inteligencije moglo bi se čak i vrlo ciljano postupati u budućnosti. Ovo ima veliki potencijal za zlouporabu.
Zamislite da je vrijeme izbora. Ali umjesto da budete pokriveni tonama promidžbenog materijala od različitih stranaka ili kandidata kao obično, to dobivate samo od onih za koje biste vjerojatno ionako glasali. A možda i izađete na izbore iako prije toga niste baš bili sigurni hoćete li uopće glasovati. To je ono čemu stratezi kampanje teže u budućnosti.
Zapravo, studija stručnjaka za umjetnu inteligenciju na Sveučilištu Brigham Young pod naslovom “ Out of One, Many: Using Language Models to Simulate Human Samples” otkrila je da određeni programi za umjetnu inteligenciju imaju vrlo visoku razinu “algoritamske vjernosti”, tj. točan prikaz stvarnih ljudskih ponašanja. Ovo se može koristiti vrlo namjenski.
“Budući da se ovi alati umjetne inteligencije u osnovi obučavaju na stvarima koje ljudi proizvode, stvarima koje pišemo, dokumentima koje sastavljamo, web stranicama koje pišemo, mogu nam preslikati puno zanimljivih i važnih stvari o nama samima”, Ethan Busby, politički psiholog i proučavatelj koautor, rekao je za Epoch Times. “Ako bi netko pročitao tvoj dnevnik od početka do kraja, znao bi puno o tebi i neće ti se nužno svidjeti. “Slično tome,” kaže Busby, “ovi alati su pročitali toliko stvari koje su ljudi proizveli i mogu nam reći stvari o nama samima koje nužno nismo znali.”
To znači da će dosadašnja “metoda kante za zalijevanje”, po kojoj su sve stranke i kandidati jednostavno vodili kampanju preko svih strana, u budućnosti zastarjeti. Umjesto toga, socijalno-demografski čimbenici (spol, dob, vjera, mjesto stanovanja, ekonomski status, obrazovanje itd.) mogu biti odgovarajuće ključne karakteristike. Istraživači su to, primjerice, utvrdili koristeći se podacima s izbora u američkoj državi Ohio. U Sjedinjenim Američkim Državama, dvije stranke mogle bi koristiti umjetnu inteligenciju za usporedbu takvih podataka i, posebno u važnim i spornim državama, mogle bi se posebno snažno dodvoriti određenim skupinama ako mogu biti odlučujuće za izbore.
U Njemačkoj ili Austriji, gdje su izborni sustavi drugačiji, morali bi doći do prilagodbi – no i tamo bi ciljane “manipulacije” određenih skupina birača pomoću umjetne inteligencije mogle definitivno utjecati na rezultate izbora. To bi se, primjerice, moglo iskoristiti za promjenu odnosa snaga u pojedinim saveznim državama ili za guranje pojedinih stranaka ispod postotnog praga za ulazak u parlament na izborima. Ova tehnologija također ima sličan potencijal za manipulaciju na referendumima i drugim izravnim demokratskim sredstvima.
Također je zabrinjavajuća ogromna mogućnost zlouporabe kada organizacije poput Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) Klausa Schwaba koriste takve tehnologije kako bi dodatno ojačale agendu svojih vlastitih globalističkih “elita” ili kako bi osigurale da njihovi emisari dođu na najviše političke položaje diljem svijeta kako bi dobiti glasovanje. Slično tome, izborna manipulacija iz inozemstva također će doseći potpuno novu razinu.
