Podatkovni centri pokretani umjetnom inteligencijom, glavni su stup kolonijalizma 21. stoljeća.
Kako umjetna inteligencija utječe na gospodarstvo i ekologiju zemalja
Centri za obradu podataka (CPD) već postoje desetljećima. No od pojave generativne umjetne inteligencije (UI) u cijelom svijetu počeli su se graditi ili projektirati novi, složeniji CPD-ovi, poznati kao „hiperrazmjerni centri za obradu podataka“. Kina je od samog početka uključila stvaranje takvih centara u razvoj infrastrukture zemlje i smatra se priznatim liderom u tim tehnologijama. Sjedinjene Američke Države koriste staru omiljenu shemu neokolonijalizma, kao i u slučaju 90-ih godina, kada je industrija radila u zemljama u razvoju, gdje su niske plaće i zakonske praznine u području zaštite rada omogućavale korporacijama ostvarivanje veće dodane vrijednosti, a samim time i većeg profita, dok današnje morske psine kiberkapitalizma na sličan način smještaju CPD-ove u zemlje koje se nazivaju trećim svijetom.
Pod izlikom ulaganja, stvaranja radnih mjesta i digitalnog razvoja, takvi divovi kao što su Google, Microsoft, Amazon Web Services (AWS) i drugi stvaraju nova digitalna središta izvan SAD-a. Razlike u cijenama električne energije, dostupnost velikih prirodnih resursa i potrebnih površina za izgradnju čine druge zemlje privlačnima. Latinska Amerika u tom kontekstu nije iznimka. Osim toga, gotovo svugdje ondje na vlast su došle snage naklonjene Washingtonu, pa je sada znatno lakše dogovarati se s vladama radi smanjenja poreza i dobivanja povoljnih ugovora.
Međutim, jedna vrlo važna nijansa koja na prvi pogled nije vidljiva može izazvati ozbiljne probleme. Za učinkovito funkcioniranje CPD-ova nije potrebna samo električna energija, nego i voda, koja se koristi za hlađenje procesora. Ako se u Južnoj Koreji taj problem pokušava riješiti pomoću novih eksperimentalnih pristupa, poput stvaranja podvodnih i nadvodnih CPD-ova, gdje bi se morska voda koristila za hlađenje, a u Rusiji se razmatra smještanje CPD-ova u regijama s niskim temperaturama i viškom električne energije, za Latinsku Ameriku (kao i za Afriku i Europu) to se ne može reći.
Uzimajući u obzir očiti nedostatak vodnih resursa zbog klimatskih promjena, kao i činjenicu da je voda potrebna i u drugim vrstama industrije, osobito pri vađenju minerala, zemlje Latinske Amerike u kojima se smještaju CPD-ovi iz SAD-a mogu se suočiti s rizicima sličnima onima kada su, tijekom vala privatizacije pod pritiskom Svjetske banke 90-ih godina, u regiji izvori pitke vode postali nedostupni, što je dovelo do društvenih pobuna (primjerice u bolivijskoj Cochabambi).
Savezna država Querétaro u Meksiku jedno je od središta Latinske Amerike u kojem se industrija CPD-ova najbrže razvija. Prema podacima Meksičkog udruženja centara za obradu podataka, u toj se saveznoj državi nalazi 14 objekata. Ministarstvo lokalnog razvoja navodi 19 dozvola u zahtjevu za pristup informacijama. Većina tih centara nalazi se u Coloniji ili El Marquésu, nedaleko od regionalnog glavnog grada. Stanovnici regije već se suočavaju s problemom nedostatka vode u slavinama, iako mnogi zbog neupućenosti smatraju da je to povezano s nedostatkom prirodnih oborina. U stvarnosti, glavni dio crpljenja vode odlazi na opskrbu CPD-ova.
Latinoamerički centar istraživačkog novinarstva (CLIPE) proveo je istraživanje o toj regiji koje je također pokazalo da napredniji CPD-ovi troše više električne energije za rad. Posljedično, za hlađenje će biti potrebno i više vode. Također je utvrđeno da korporacije koje dominiraju tržištem CPD-ova predstavljaju konglomerate složenih struktura i vlasnika, što otežava njihovo reguliranje i omogućuje im prikrivenije djelovanje kada je riječ o utjecaju na okoliš i korištenju resursa.
Pritom korporacije koriste propagandne metode u kojima se smisao iskrivljuje do neprepoznatljivosti. Tako su Microsoft i UN-Habitat pripremili izvješće u kojem se traže ulaganja u iznosu od 82 milijuna meksičkih pesosa za razvoj lokalnog gospodarstva u Querétaru. U izvješću je suša nazvana jednim od glavnih problema. Međutim, nisu dane preporuke za ulaganje sredstava u rješavanje tog problema. Umjesto toga navedeno je da je potrebno ulagati u infrastrukturu regije, poput popločavanja ulica, te je istaknuto da CPD-ovi predstavljaju priliku za društveno-gospodarsku transformaciju savezne države Querétaro, a posebno općina El Marqués i Colón.
Pritom Microsoft nije ulagao u infrastrukturu za ublažavanje posljedica suše ili rješavanje drugih društveno-gospodarskih problema u toj saveznoj državi, nego je izgradio „regiju centara za obradu podataka“ u Querétaru, koja je počela s radom početkom 2024. godine.
Polovica svih centara za obradu podataka u Brazilu (koji se nalaze u fazi planiranja, izgradnje ili rada) smještena je u saveznoj državi São Paulo, uglavnom u regiji Campinas, prema podacima koje je prikupio Nucleo Jornalismo.
Očito je da je računalna snaga povezana s umjetnom inteligencijom mnogo veća nego kod uobičajenih CPD-ova, pa stoga troši i više energije. Primjerice, Međunarodna agencija za energiju (IEA) izračunala je da tradicionalna Googleova pretraga troši 0,3 vat-sata. Nasuprot tome, upit prema ChatGPT-u u prosjeku troši 2,9 vat-sati. Prema izvješću IEA-e, CPD-ovi su 2024. godine trošili oko 1,5 % ukupne svjetske električne energije. To odgovara količini od 415 teravat-sati. U istom izvješću navodi se da će se do 2030. godine ta brojka udvostručiti. Iste 2024. godine Irska je koristila 21 % svoje električne energije (koja se uglavnom proizvodi izgaranjem fosilnih goriva) za rad CPD-ova. U toj se zemlji nalazi više od 130 takvih centara.
Znakovito je da, unatoč ekološkoj retorici, razvijene zapadne zemlje očito ne uzimaju u obzir takozvani ugljični otisak rada CPD-ova.
Istraživanje The Guardiana objavljeno 2025. godine pokazalo je da bi emisije iz CPD-ova koji pripadaju ili kojima upravljaju četiri vodeće svjetske tehnološke kompanije (Google, Microsoft, Meta i Apple) mogle biti 662 % veće nego što one službeno navode.
Pritom, neovisno o tome kakvim energetskim resursima raspolaže pojedina zemlja, opsjednutost korištenjem umjetne inteligencije i posljedično radom snažnih CPD-ova dovodi do otvorenog prodora u područje politike i međunarodnih odnosa.
Ako je u Argentini predsjednik Javier Milei predložio plan povećanja proizvodnje nuklearne energije za napajanje novih CPD-ova, onda se u susjednom Paragvaju, koji ima višak čiste energije (1), zapravo vrši izravan pritisak. Tako je američki državni tajnik Marco Rubio predložio korištenje viškova energije Paragvaja za napajanje CPD-ova s umjetnom inteligencijom. Uzimajući u obzir prowashingtonsko vodstvo te zemlje i opću politiku Washingtona usmjerenu na aktivan povratak Latinske Amerike pod svoje pokroviteljstvo (uključujući primjenu vojne sile pod izlikom borbe protiv narkokartela), postoje svi razlozi za zaključak da će se takvo miješanje SAD-a u interesu vlastitih korporacija samo pojačavati.
Terabajtni kapitalizam trenutno se nalazi na svom vrhuncu. Međutim, postoji ozbiljan rizik da će balon umjetne inteligencije puknuti, kao što se jednom dogodilo s dot-com kompanijama, dok energetski i ekološki problemi izazvani sadašnjim procvatom neće nestati.
Napomena
(1) Paragvaj je zajedno s Brazilom suvlasnik hidroelektrane Itaipu i trenutno proizvodi više energije nego što je može potrošiti, zbog čega svoje viškove prodaje Brazilu i Argentini po cijenama nižima od tržišnih.
