Pojam transhumanizam skovao je Julian Huxley, brat romanopisca Aldousa Huxleya i prvi generalni direktor Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO). U eseju pod naslovom “Transhumanizam”, objavljenom u knjizi Nove boce za novo vino (1957.), Huxley je definirao transhumanizam kao samonadilaženje čovječanstva:

Ljudska vrsta, ako želi, može transcendirati samu sebe – ne samo sporadično, pojedinac ovdje na jedan način, pojedinac ondje na drugi način, već u cijelosti, kao čovječanstvo. Trebamo ime za ovu novu religiju. Možda će poslužiti transhumanizam: čovjek koji ostaje čovjek, ali nadilazi sebe, spoznajući nove mogućnosti svoje ljudske prirode i za nju. 

Doista, pitanje za transhumanizam je hoće li se ta transcendencija primijeniti na cijelu ljudsku vrstu ili samo na njezin odabrani dio. Ali Huxley je dao neke naznake kako bi se moglo dogoditi ovo ljudsko samonadilaženje: čovječanstvo će postati “usmjeritelj najvećeg cilja od svih, uzroka evolucije…”  Kao što prvi epigraf ovog sveska jasno pokazuje, Julian Huxley je bio u korist eugenike. I bio je predsjednik Britanskog eugeničkog društva. Upravo je u svom uvodu UNESCO-u, kao generalni direktor, predložio da, nakon što joj je nacistički režim dao tako loš glas, eugeniku treba spasiti od osude “tako da mnogo toga što je sada nezamislivo postane barem zamislivo. ”4 Kao što je istaknuo John Klyczek, “U jeku žestoke reakcije javnosti na užase nacističkog eugeničkog holokausta, Huxleyeva eugenika bila je prisiljena otići u ilegalu i prepakirati se u razne kriptoeugeničke maske, od kojih je najpoznatiji ‘transhumanizam’. ” Transhumanizam je, kaže Klyczek, “znanstveni postulat da je ljudska evolucija uvelike zamijenjena biogenetičkom selekcijom simbiotičkom evolucijom koja kibernetički spaja ljudsku vrstu s vlastitim tehnološkim radom.” 

Suvremeni transhumanistički entuzijasti, poput Simona Younga, vjeruju da čovječanstvo može preuzeti ono što nam je evolucija ostavila kako bi stvorili novu i poboljšanu vrstu – bilo nas samih ili nasljeđivača:

Nalazimo se na prekretnici u ljudskoj evoluciji. Razbili smo genetski kod;. Uskoro ćemo imati sposobnost da postanemo dizajneri vlastite evolucije. 

U “Povijesti transhumanističke misli”, Nick Bostrom daje detaljan pregled transhumanističke misli od prapovijesti do danas, pokazujući kako je transhumanizam isprepleten s poljima genomike, nanotehnologije i robotike (GNR), gdje robotika također uključuje umjetnu inteligenciju (AI). Ovdje nas se prvenstveno tiče posljednje od ovih područja. Transhumanistički projekt od tada teži transcendenciji čovječanstva tehnološkim sredstvima. Posljednjih trideset godina ova tehnološka transcendencija zamišljana je kao “singularnost”.

Vernor Vinge, matematičar, informatičar i autor znanstvene fantastike, predstavio je koncept “tehnološke singularnosti” 1993. 8 Singularnost je, tvrdio je Vinge, točka u bliskoj budućnosti u kojoj će inteligencija stroja vjerojatno nadmašiti ljudsku inteligenciju. Vinge je hrabro izjavio: “Za trideset godina imat ćemo tehnološka sredstva za stvaranje nadljudske inteligencije. Ubrzo nakon toga, ljudska era će završiti.”  Vinge je predvidio da će singularnost biti dosegnuta najkasnije do, pogađate, 2030. Vinge je postavio pitanje može li, i ako jest, kako ljudska vrsta preživjeti nadolazeću singularnost.

Izumitelj, futurist, a sada Googleov direktor inženjeringa Raymond Kurzweil od tada je pozdravio tehnološku jedinstvenost kao blagodat za čovječanstvo. Kurzweil, čije knjige Doba duhovnih strojeva (1999.), Singularnost je blizu (2005.) i Kako stvoriti um (2012.) sugeriraju da će do 2029. tehnolozi uspješno pretvoriti mozak i replicirati ljudsku inteligenciju u (snažnu) umjetnu inteligenciju, dok će se brzina obrade mišljenja znatno povećati. Nakon što su mapirali neuronske komponente ljudskog mozga, ili otkrili algoritme za razmišljanje, ili neku kombinaciju toga, tehnolozi će to isto pretvoriti u računalni program, osobnost i sve, i prenijeti to na računalo, i tako zgrabiti sveti gral besmrtnosti. Konačno, kada se eksplozija inteligencije proširi iz singularnosti, sva će materija biti prožeta podacima, inteligencijom; cijeli svemir će se “probuditi” i oživjeti, i“Onoliko blizu Bogu koliko mogu zamisliti”,  piše Kurzweil.

Stoga, u potpunom preokretu biblijske priče o stvaranju, Kurzweil predlaže glupi svemir koji počinje s kozmičkom singularnošću (Veliki prasak) i postaje Bog kroz tehnološku singularnost. Ova druga singularnost, tvrdi Kurzweil, uključuje svemir koji postaje svjestan informacijskog, tehnološkog agenta, čovječanstva. U tehnološkoj singularnosti, dakle, dolazi zajedno tehnološko i kozmičko, jer Kurzweil nalikuje tehno-kozmičkom Hegelijancu. (Hegel je vidio kako kolektivna ljudska samosvijest napreduje u samoaktualizaciji i samoostvarenju, naposljetku postajući i prepoznajući sebe kao Boga, “kroz državu [kao] hod Boga u svijetu.”) Uzgred, prema Kurzweilu, naši post-ljudski nasljednici će nositi tragove svog ljudskog porijekla. Buduća inteligencija će stoga ostati “ljudska” u određenom smislu . Ljudi su nositelji univerzalne inteligencije, a ljudska tehnologija je supstrat pomoću kojeg će se inteligencija beskrajno širiti i univerzalizirati.

U novije vrijeme, Yuval Noah Harari — izraelski povjesničar, futurist povezan s WEF-om i savjetnik Klausa Schwaba — također je pozdravio ovu neobičnost, iako s tmurnim predviđanjima za veliku većinu. Prema Harariju, 4-IR će imati dvije velike posljedice: ljudska tijela i um će zamijeniti roboti i umjetna inteligencija, dok će ljudski mozgovi postati hakirani s nanorobotskim sučeljima mozga i oblaka (B/CI), umjetnom inteligencijom i tehnologijama biometrijskog nadzora. Baš kao što se ljudi funkcionalno zamijene, bit će podvrgnuti potpunoj kontroli moćnih korporacija ili države (ili, vjerojatnije, hibrida istih, neofašističke države). Umjesto decentralizirane infosfere s otvorenim pristupom eksplozivne inteligencije dostupne svima, Singularitarne tehnologije postat će dio arsenala dominacije. Zamjena ljudske inteligencije strojnom inteligencijom uključivat će korištenje takvih podataka i mogućnosti obrade podataka za daljnje predviđanje i praćenje obrazaca društvenog ponašanja globalne populacije. Štoviše, biotehnički napredak nekolicine poslužit će produbljivanju ionako širokog jaza između elite i većine, dok “superiornost” poboljšanih ideološki funkcionira za racionalizaciju razlika koje takva podjela dopušta. Harari sugerira da ako razvoj događaja ispadne kao što predviđaju Vinge i Kurzweil, ovo silno ubrzano prikupljanje i obrada informacija neće predstavljati pravo znanje za prosvjetljenje velike većine. Umjesto toga, bit će krajnje instrumentalan i redukcionistički, olakšavajući ljudsku dominaciju na globalnoj razini, dok će otpor činiti nemogućim.

U članku u Frontiers in Neuroscience , Nuno RB Martins i suradnici objašnjavaju kako bi se takva kontrola mogla postići pomoću B/CI, za koje autori vjeruju da će biti izvedivo u sljedećih 20 do 30 godina:

Neuralna nanorobotika također može omogućiti B/CI s kontroliranom vezom između neuralne aktivnosti i vanjske pohrane i obrade podataka, putem izravnog praćenja moždanih ~86 x 109 neurona i ~2 x 1014 sinapsi…

Zatim bi bežično prenijeli do ~6 x 1016 bitova u sekundi sinaptički obrađenih i kodiranih električnih informacija preko ljudskog mozga putem dodatnih nanorobotičkih optičkih vlakana (30 cm3) s kapacitetom do 1018 bitova/sekundi i brzim prijenosom podataka na superračunalo temeljeno na oblaku za praćenje stanja mozga i ekstrakciju podataka u stvarnom vremenu. Neuralni norobotski ljudski B/CI mogao bi poslužiti kao personalizirani kanal, dajući pojedincima izravan, trenutni pristup gotovo svakom aspektu kumulativnog ljudskog znanja.

Takva su sučelja već reklamirali Neuralink Elona Muska, Kernel i DARPA među ostalima.

Kada se neuralne norobotičke tehnologije koje vode informacije i algoritmi koji donose odluke povezuju s mozgom, postaju moguće mogućnosti isključivanja određenih vrsta iskustava, ponašanja i misli. Takvu kontrolu uma putem implantata već je prototipirao Jose Delgado 1969. godine. Dakle, dvosmjerni prijenos podataka između mozga i oblaka u biti znači sposobnost čitanja umova subjekata, prekidanja u njima i zamjene drugim informacijama dobivenim od stroja. Želja za registriranjem, označavanjem, “kompjuterizacijom” iskustava umjesto njihovog razumijevanja, a kamoli kritičkog pristupa ili teoretiziranja, isključivi prioritet se daje subjektima, s obzirom na mogućnosti kontrole obrazaca neuronskih prebacivanja. S obzirom na instrumentalizam singularitaraca – ili, kako ih je Yuval Harari nazvao, “podataka” – odlučni, akcijski orijentirani algoritmi dominirat će ovim sučeljima moždanog oblaka, onemogućujući sposobnost kritičke procjene aktivnosti i brisanja slobodne volje. Uz dovoljno podataka, algoritmi će moći bolje donositi odluke umjesto nas. Ipak, oni će se temeljiti na inteligenciji definiranoj na određeni način i raspoređenoj u određene svrhe, s jakim naglaskom na brzinu i količinu obrade podataka i donošenje odluka na temelju podataka koji se percipiraju kao “znanje ” . Naravno, pada mi na pamet Vrli novi svijet Aldousa Huxleya. No, za razliku od Huxleyeve zatupljujuće some, sučelja u oblacima će imati ideološku privlačnost za mase; reklamiraju se kao poboljšanja, kao velika poboljšanja u odnosu na standardnu ​​ljudsku inteligenciju.

Harari povlači zavjesu s obećanja Čarobnjaka iz Oza o transhumanizmu, sugerirajući da će i prije singularnosti robotika i strojna inteligencija učiniti mase novom “beskorisnom klasom”. S obzirom na pretjerane troškove ulaska, samo će elita moći priuštiti stvarna poboljšanja koja će ih učiniti novom, superiornom vrstom – bez obzira na tvrdnju da Mooreov zakon zatvara tehnološki jaz eksponencijalnim povećanjem cijene i performansi računala smanjujući cijenu po mjernu jedinicu na pola svake dvije godine ili manje. Nikada se ne raspravlja o tome kako će elita zadržati isključivu kontrolu nad poboljšanjima, a ipak podvrgnuti mase tehnologijama kontrole. Ali možda se može primijeniti rezervni prekidač tako da elita ne bude podvrgnuta prikupljanju podataka o mozgu – osim ako ne pokvare plan.

U izjavi WEF-a iz 2018. Harari je govorio kao samoproglašeni prorok nove transhumanističke ere:

Vjerojatno pripadamo posljednjim generacijama homo sapiensa. Za jedno ili dva stoljeća Zemljom će dominirati entiteti koji će se više razlikovati od nas nego što smo mi od neandertalaca ili čimpanza. Jer u naraštajima koji dolaze naučit ćemo kako izgraditi tijela, mozgove i umove. To će biti glavni proizvodi ekonomije 21. stoljeća.

Nesposobne više izazivati ​​elitu kao što su činile u devetnaestom i dvadesetom stoljeću, i bez funkcije, besciljne mase neće imati priču ni svrhu. Iskorištavanje je jedna stvar; irelevantnost je nešto sasvim drugo, kaže Harari. I tako će, kako Harari to vidi, preostala većina biti osuđena provesti svoje vrijeme u metaverzumu, ili još gore. Ako budu imali sreće, dobit će univerzalni temeljni dohodak (UBI), a najbolje bi im bili droga i videoigrice. Naravno, Harari sebe oslobađa ove sudbine.

Što se tiče elite, prema Harariju, njihova percipirana superiornost nad masama uskoro će postati stvar biotehnologije, a ne samo ideološka pretvorba, kao u prošlosti. Ne samo da će elita nastaviti kontrolirati lavovski udio svjetskih materijalnih resursa; ona će također postati božanska i vršiti učinkovitu daljinsku kontrolu nad svojim podređenima. Nadalje, biotehnološkim putem dobit će vječni život na zemlji, dok većina, nekada tješeći se činjenicom da barem svi umiru, sada gubi veliko izjednačenje. Kako je nadnaravno potisnuto ili žrtvovano na oltaru transhumanizma, većina će neizbježno izgubiti vjeru u duhovni zagrobni život. Teističke religije koje su nastale na Bliskom istoku nestat će i biti zamijenjene novim cyber religijama iz Silicijske doline. Duhovnost tada neće biti ništa više od izraza poštovanja prema novostvorenim silicijskim bogovima, bili oni likovi u igrama, dizajneri igara ili same elite.

Hararijeve izjave možda su namjerno preuveličane kako bi istaknule poantu, ali njegove su izjave značajne po cinizmu i preziru prema čovječanstvu koje odaju. Oni otkrivaju nepatvorenu brutalnost vjernika u transljudsku budućnost. U kombinaciji s neomaltuzijanskim impulsima elite, usredotočenih na UN i WEF, pojavljuje se slika elite kojoj je cilj smanjiti populaciju “beskorisnih izjelica” i kontrolirati ostale.

[Ovaj je dio izvadak iz Velikog resetiranja i borbe za slobodu].

1. Julian Huxley, “Transhumanism,” New Bottles for New Wine, London: Readers Union, Chatto & Windus, 1957., stranica 17. 2.
   Ibid., stranica 13.
   3. “Past Presidents,” Adelphi Genetics Forum, 10. kolovoza , 2022., https://adelphigenetics.org/history/past-presidents/. Adelphi Genetics Forum izvorno se zvao British Eugenics Education Society i osnovan je 1911. godine. Promijenio je ime u British Eugenics Society 1926. i ponovno ime u Galton Institute 1989. Godine 2021. ponovno je promijenio ime na Adelphi Genetics Forum.
   4. Julian Huxley, “UNESCO: Njegova svrha i njegova filozofija,” Unesdoc.unesco.org, 1946., https://unesdoc.unesco.org/ark:/48223/pf0000068197, stranica 21.
   5. John Adam Klyczek, Školski svjetski poredak: tehnokratska globalizacija korporatiziranog obrazovanja, Trine Day, 2019., stranica 207. 6.
   Simon Young, Evolucija dizajnera: Transhumanistički manifest, Prometheus, 2005., izdanje Kindle, lokacija 273. 7.
   Nick Bostrom, “Povijest transhumanističke misli,” u Michael Rectenwald i Lisa Carl, ur., Academic Writing Across the Disciplines, New York: Pearson Longman, 2011. 8. Vernor Vinge, “The Coming Technological Singularity: How to Survive in
   the Post-Human ERA – NASA-in poslužitelj tehničkih izvješća (NTRS),” NASA, 30. ožujka 1993., https://ntrs.nasa.gov/citations/19940022856.
   9. Ibid., stranica 11.
   10. Ray Kurzweil, Singularnost je blizu, Penguin Publishing Group, stranica 375.
   11. Georg Wilhelm Friedrich Hegel, Elementi filozofije prava, trans. SW Dyde, London: George Bell i sinovi, 1896., stranica 247.
   12. Nuno RB Martins, Amara Angelica, Krishnan Chakravarthy, Yuriy Svidinenko, Frank J. Boehm, Ioan Opris, Mikhail A. Lebedev, et al., “Ljudski mozak /Cloud Interface,” Frontiers in Neuroscience 13 (29. ožujka 2019.), https://doi.org/10.3389/fnins.2019.00112, bez brojeva stranica.
   13. “Home,” Neuralink, pristupljeno 26. rujna 2022., https://neuralink.com/.
   14. “Početna”, Kernel, pristupljeno 26. rujna 2022., https://www.kernel.com/.
   15.ab osoblje, E&T uvodnik, “DARPA financira projekt sučelja mozak-stroj za kontrolu oružja putem misli,” RSS, 23. svibnja 2019., https://eandt.theiet.org/content/articles/2019/05/darpa- fondovi-projekt-sučelja-mozga-stroja-za-kontroliranje-oružja-putem-misli/.
   17. Yuval Noah Harari, “Yuval Noah Harari o velikim podacima, Googleu i kraju slobodne volje”, Financial Times, 26. kolovoza 2016., https://www.ft.com/content/50bb4830-6a4c-11e6-ae5b -a7cc5dd5a28c.
   18. Yuval Noah Harari, “The Rise of the Useless Class,” ideas.ted.com, 24. veljače 2017., https://ideas.ted.com/the-rise-of-the-use-less-class/ .
   19. Svjetski ekonomski forum, “Will the Future Be Human? – Yuval Noah Harari,” YouTube, Svjetski ekonomski forum, 25. siječnja 2018., https://www.youtube.com/watch?v=hL9uk4hKyg4.