Umjetna inteligencija otkriva skrivene “obrasce” u Bibliji
Novo istraživanje uz pomoć AI tehnologije baca neko novo svijetlo na nastanak Starog zavjeta i dovodi u pitanje tradicionalno vjerovanje da je Mojsije njegov autor.
Znanstvenici su koristili umjetnu inteligenciju kako bi otkrili skrivene obrasce u tekstovima Starog zavjeta koji ukazuju na to da je u pisanju biblijskih knjiga sudjelovalo više autora, mijenjajući trenutno razumijevanje podrijetla svetih tekstova.
Tradicionalna židovska i kršćanska tradicija pripisuje autorstvo prvih pet knjiga Starog zavjeta proroku Mojsiju – uključujući izvještaje o stvaranju, Potopu i Kovčegu Saveza. Međutim, novo istraživanje otkriva tri različita stila pisanja, s prepoznatljivim vokabularom, tonom i tematskim fokusom, što sugerira da su tekstovi nastajali postupno, uz doprinose više izvora i urednika.
Istraživači su analizirali 50 poglavlja iz pet biblijskih knjiga, pronalazeći nedosljednosti u jeziku, ponavljanja priča, promjene u tonu i unutarnje kontradikcije. Iako teorija o više autora datira više od 200 godina, tek je uz pomoć moderne tehnologije moguća dublja lingvistička analiza.
Tomas Remer, stručnjak za Bibliju sa Koledža Fransuske i koautor studije, izjavio je:
“Biblija nema autore u modernom smislu te riječi. Rani tekstovi su stalno bili revidirani, dopunjavani i mijenjani od strane urednika koji su dodavali, mijenjali ili brisali dijelove.”
Prema modernom shvaćanju većine povjesničara i teologa, Mojsije se više smatra legendarnom ili simboličnom figurom nego stvarnom povijesnom osobom. Stari zavjet pisan je tijekom razdoblja od oko tisuću godina – od otprilike 1400. do 400. godine prije Krista – i sastoji se od 39 knjiga koje se usredotočuju na Božji savez s ljudima, njegov odnos s Izraelcima i obećanje Mesije.
U više delova Starog zaveta navodi se da je Mojsije pisao zakone – na primer, u Izlasku 24:4 piše: „Mojsije zapisa sve riječi Gospodnje“, a u Ponovljenom zakonu 31:9: „I napisa Mojsije ovaj zakon, i dade ga svećenicima…“
Međutim, nova analiza koja koristi umjetnu inteligenciju ispituje obrasce upotrebe riječi, fraza i strukture rečenica, otkrivajući „lingvističke otiske prstiju“ različitih autora.
Istraživački tim proširio je metodu na druge dijelove Biblije s osporanim autorstvom – uključujući priče o stvaranju, Potop i Kovčeg saveza.
Prema biblijskoj tradiciji, Kovčeg Saveza sagradili su Izraelci ubrzo nakon Izlaska iz Egipta, a Mojsije je u njega stavio Deset zapovijedi. AI je usporedio stilove pisanja u tim poglavljima i identificirao ih u odnosu na tri poznata izvora:
- Deuteronomski (D) korpus – usmjeren na zakon, poslušnost i jasne zapovijedi.
- Deuteronomistička povijest (DtrH) – opisuje povijest Izraela s naglaskom na moralne pouke i vjernost Bogu.
- Svećenički stil (P) – bavi se ritualima, svećeništvom i svetim mjestima, koristi formalni i detaljni jezik.
Remer navodi da je prvi dio Ponovljenog zakona napisan u 7. stoljeću prije Krista, s osnovnim zakonima koji naglašavaju Jeruzalem kao jedino mjesto za žrtve.
Svećenički tekstovi, prema njegovom mišljenju, nastali su oko 520. godine prije Krista, tijekom obnove Drugog hrama u Jeruzalemu, s ciljem naglašavanja važnosti rituala i žrtve.
Ova otkrića ne samo da bi mogla promijeniti razumijevanje Biblije, već bi mogla pomoći i u rješavanju pitanja autorstva drugih drevnih tekstova, poput svitaka s Mrtvog mora ili povijesnih dokumenata nepoznatog podrijetla.
