Mjere štednje istodobno pogađaju i operativne programe pomoći. Proračun bi se posebno snažno trebao smanjiti u Americi, ali i u azijsko-pacifičkoj regiji te u zapadnoj i središnjoj Africi predstoje dvoznamenkasta smanjenja. Time se smanjuju i administrativni aparat i programi za izbjeglice na terenu. Politički razlog za to ostaje isti: spremnost zapadnih država da izdvajaju sve veće iznose za sustav UN-a opada. Za Trumpovu vladu to je izričito dio promjene smjera migracijske politike. Washington je već u svibnju odbio sudjelovati na forumu UN-a o migracijama. Američko State Department optužilo je organizacije UN-a da su sustavno olakšavale masovno useljavanje u Ameriku i Europu. Umjesto da „upravljanjem” sve novim migracijskim tokovima, vlada se usredotočuje na osiguravanje granica i remigraciju. O tome je izvijestio Report24.

Pomoć izbjeglicama s dodatnim putevima useljavanja

Kritike UNHCR-a proizlaze i iz činjenice da njegovo djelovanje odavno nije ograničeno na klasičnu hitnu pomoć i zaštitu izbjeglica. Organizacija izričito promiče takozvane „complementary pathways” – dodatne legalne puteve kojima migranti mogu dospjeti u treće zemlje. UNHCR među njima navodi spajanje obitelji, radnu migraciju, obrazovne programe, humanitarne programe prihvata, modele privatnog sponzorstva i druge „sigurne i regulirane” načine ulaska. Ti programi izričito trebaju postojati kao nadopuna klasičnom preseljenju izbjeglica. Izbjeglice bi preko takvih migracijskih puteva trebale moći započeti raditi ili studirati, pridružiti se članovima obitelji ili dobiti druge vize te u državama prihvata postupno steći trajni status.

I kod modela privatnog sponzorstva UNHCR svoj cilj formulira iznimno otvoreno. Takvi programi, prema vlastitim operativnim smjernicama, trebali bi dovesti do „overall net increase” – odnosno, u konačnici, povećati broj ljudi koji dospijevaju u treće zemlje koje ih primaju. Privatne osobe, organizacije, poduzeća, udruge, vjerske zajednice ili visoka učilišta pritom bi trebali pružati potporu pri prihvatu i integraciji.

Suvremeni aparat UN-a za izbjeglice time odavno organizira više od zaštite u neposrednoj blizini kriznih područja. Radi i na otvaranju redovitih migracijskih sustava za izbjeglice, izgradnji dodatnih programa prihvata i omogućavanju većem broju ljudi pristupa trećim zemljama. Stoga teško može iznenaditi da to – ključna riječ „Replacement Migration” – osobito u Europi i Sjevernoj Americi nailazi na sve veći politički otpor.

Otpor raste ne samo u Europi

Koliko je ta tema u međuvremenu postala osjetljiva i izvan Europe, pokazalo se u lipnju u Libiji. Stotine ljudi blokirale su kompleks UNHCR-a u Tripoliju i prosvjedovale protiv migracija, kao i protiv trajnog naseljavanja migranata kojeg su se pribojavali. Prosvjednici su postavili šatore, a pred ulaz su čak dali istovariti pijesak. UNHCR i misija UN-a negirali su da se u Libiji provodi odgovarajući program naseljavanja. Tamošnje djelovanje prije svega je usmjereno na pružanje potpore izbjeglicama, evakuacije u treće zemlje i dobrovoljni povratak. Prosvjed je ipak pokazao da se rasprava o ulozi migracijskih organizacija UN-a odavno više ne vodi samo u Europi ili SAD-u.