Imamo li razloga bojati se demografske zamjene stanovništva?, piše Andrija Klarić.
Demografska, kulturna i ekonomska analiza Hrvatske 2021.–2035.
- Teza
Hrvatska se istodobno suočava s dugotrajnim negativnim prirodnim prirastom, masovnim odlaskom mladih i obrazovanih te sve većim priljevom stranih radnika. Ova kombinacija ubrzano mijenja nacionalnu strukturu stanovništva, kapacitete kulturne integracije i ekonomsku putanju zemlje.
Činjenice ne potvrđuju postojanje namjerne politike „zamjene stanovništva“, ali objektivno pokazuju procese koji mogu izazivati strah od demografske promjene.
- Demografske činjenice
Prirodni saldo. Od 2021. Hrvatska svake godine gubi oko 20 000 ljudi više umrlih nego rođenih. Negativni prirast traje desetljećima i jedan je od najdubljih u Europskoj uniji.
Iseljavanje.
Najveći dio iseljenih čine mladi u dobi 20–40 godina, često visokoobrazovani – potvrđuju radovi Jerića (2019.) i Jurića (2017.). Država je u njihovo obrazovanje uložila značajna sredstva, a povrat na ulaganje ostvaruju zemlje primateljice.
Doseljavanje.
Prema DZS-u, 2023. u Hrvatsku je doselilo 69 396 osoba, a odselilo 39 218 (neto +30 178).
Godinu kasnije doseljeno je 70 391, a odseljeno 38 997 (neto +31 394).
Zahvaljujući migracijskom plusu, procijenjena populacija sredinom 2024. iznosila je 3 866 233, što je blagi porast unatoč prirodnom padu.
- Nacionalna struktura
Prema Popisu 2021. Hrvati čine 86,3 % stanovništva. Najveća nacionalna manjina su Srbi (3,2 %), a ostale manjine (Bošnjaci, Romi, Albanci, Talijani, Mađari…) pojedinačno su ispod 1 %.
Novi doseljenički valovi dolaze iz zemalja koje nisu povijesno prisutne u hrvatskom prostoru: Nepal, Indija, Bangladeš, Filipini, Pakistan i dr. Njihova kultura i religija znatno su udaljenije od hrvatske nego kulture tradicionalnih manjina.
- Kulturna dimenzija i integracijski kapacitet
Kulturna udaljenost. Istraživanje Rajković Iveta & Magdalenić (2024.) pokazuje da migranti iz Indije nailaze na poteškoće u prehrani, religijskim praksama i svakodnevnim interakcijama.
Integracija u početku uvelike ovisi o poslodavcu.
Privremena zaštita. Prema Dugandžić i sur. (2024.), u Hrvatskoj je pod privremenom zaštitom registrirano oko 29 000 Ukrajinaca, većinom žene i djeca. Jezična i kulturna bliskost olakšava integraciju, ali dio korisnika planira ostanak i nakon završetka rata.
Kapaciteti.
Hrvatska ima ograničene integracijske resurse (tečajevi jezika, stanovanje, školstvo).
Brz priljev kulturno udaljenijih migranata povećava rizik segregacije i stvaranja paralelnih zajednica – iskustvo već poznato Njemačkoj, Švedskoj i Francuskoj.
- Ekonomska dimenzija
Struktura radnih dozvola. U 2024. izdano je 206 529 dozvola za boravak i rad.
Najveći broj otpada na građevinarstvo (75 071) i turizam/ugostiteljstvo (56 228), potom industriju (28 486) i promet (16 149).
To su sektori s ispodprosječnom produktivnošću i plaćama.
Plaće. Prosječne neto plaće stranih radnika u gradnji i ugostiteljstvu kreću se oko 600–700 €, dok je hrvatski prosjek iznad 1 100 €.
Rekord zaposlenosti. Hrvatska vlada ističe „rekordni broj zaposlenih“, ali HNB potvrđuje da taj rekord uključuje i strane radnike koji plaćaju poreze i doprinose i ulaze u statistiku osiguranika.
- Projekcije do 2030. i 2035.
Na temelju službenih podataka i naših scenarija:
Ako se zadrži sadašnji ritam (–20 000 prirodni saldo, +30 000 neto migracija), Hrvatska bi 2030. imala oko 3,93 milijuna stanovnika, a 2035. oko 3,98 milijuna.
U „visokom“ scenariju (–18 000 prirodni saldo, +45 000 neto migracija), broj stanovnika 2035. mogao bi doseći 4,16 milijuna.
Udio stranaca s legalnim boravkom mogao bi porasti sa sadašnjih oko 5 % na 6–7,5 % do 2035., a u visokom scenariju i blizu 10 %, što se približava današnjem prosjeku Europske unije.
- Dodatak: Spajanje obitelji – potencijalni multiplikator migracija
Rast broja stranih radnika iz zemalja poput Indije, Bangladeša i Filipina ima i sekundarni demografski učinak kroz institut spajanja obitelji.
Prema Zakonu o strancima, nositelj važeće boravišne ili radne dozvole može, nakon ispunjenja propisanih uvjeta, dovesti supružnika/partnera i maloljetnu djecu.
Analiza demografskih pokazatelja tih zemalja – medijan dobi 26–30 godina, prosječna veličina kućanstva 4–4,4 člana, fertilitet oko 1,9 – upućuje na konzervativni prosjek od približno 2 člana obitelji po radniku (najčešće supružnik i jedno dijete, ponekad dvoje).
Primjenom tog faktora na sadašnje brojeve radnih dozvola proizlazi da bi, u srednjem scenariju, na svakih 10 000 radnika dugoročno moglo doći dodatnih 20 000 članova obitelji, čime se migracijski učinak multiplicira i prelazi okvire privremene radne migracije.
- Usporedba s europskim iskustvima
Prema Eurostatu (2023.), u EU prosječno 9,7 % stanovnika rođeno je izvan EU, a kad se uključe i doseljenici iz drugih članica, udio prelazi 13 %.
Njemačka, Francuska i Švedska već imaju udjele iznad 12–15 %.
Hrvatska bi, prema projekcijama, do sredine 2030-ih mogla doseći donji prag europskog prosjeka, ali u znatno kraćem vremenu nego što su ga dosezale stare članice.
- Zaključak
Hrvatska se nalazi u demografskoj zamci: prirodni gubici i odlazak obrazovanih ubrzavaju pad domaćeg stanovništva, dok ekonomska potražnja za jeftinom radnom snagom dovodi do sve većeg uvoza radnika iz kulturno udaljenih zemalja.
Iako ne postoje dokazi o namjernoj politici „zamjene stanovništva“, postoji objektivan temelj za zabrinutost: struktura stanovništva mijenja se brže nego što se društvo može prilagoditi, a iskustva drugih europskih zemalja upozoravaju na moguće kulturne i ekonomske napetosti.
- Empirijska potpora – korišteni radovi i izvori
Službena statistika
Državni zavod za statistiku (DZS) – Prirodno kretanje stanovništva 2021–2024.
Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) – Statistike izdanih dozvola za boravak i rad 2018–2024.
Hrvatska narodna banka (HNB) – Hrvatsko tržište rada – ograničenja, izazovi i mogućnosti (2024.) i HNBlog Što nam različite statistike govore o broju stranih radnika… (2024.).
Akademski i istraživački radovi
Jerić, M. (2019). Suvremeno iseljavanje Hrvata: kakva je budućnost RH?
Jurić, T. (2017). Suvremeno iseljavanje Hrvata u Njemačku: motivi i karakteristike.
Adamović, M. & Mežnarić, S. (2003). Potencijalni i stvarni odljev znanstvenog podmlatka iz Hrvatske.
Balija, M. (2025). Suvremeni migracijski obrasci Zagreba: iseljenici, strani radnici i potencijalni povratnici. Rajković Iveta, M. & Magdalenić Vincek, A. (2024). Uzroci migracija i integracijska iskustva suvremenih migranata iz Indije.
Dugandžić, A.; Rajković Iveta, M.; Novosel, S. (2024). Ukrajinci u Zagrebu – uloga migrantskih mreža u prisilnim migracijama.
Podgorelec, S.; Klempić Bogadi, S.; Gregurović, M. (2020). Stambena integracija imigranata iz BiH u Hrvatskoj. Lalić Novak, G. & Giljević, T. (2019). Pravno i institucionalno uređenje integracije migranata u RH.
Penava, M. (2011). Utjecaj migracija na europsko tržište rada.
Međunarodni izvori
Eurostat – udio stanovnika rođenih izvan EU (2023., prosjek EU ~9,7 %).
