Mate Uzinić, globalist, brandiran kao nadbiskup?, piše Andrija Klarić.
Moje prvo iskustvo koje me navelo da dublje analiziram nauk i stavove riječkog nadbiskupa Mate Uzinića dogodilo se 2021. godine. Pozvan sam u Zagrebačku nadbiskupiju da pred skupinom laika govorim o pandemiji. Vodio ih je Mate Uzinić. Nakon što sam izložio argumente o manipulacijama koje su pratile pandemijski narativ, rečeno mi je kako se ljudi cijepe „da zaštite druge“.
Na moju primjedbu da cjepivo zapravo ne sprječava prijenos zaraze, uslijedilo je iznenađenje i nevjerica. Jedan od prisutnih, i sam višestruko cijepljen, potpuno je izbjegavao raspravu – nije želio čuti ništa što bi narušilo dogmu u koju je povjerovao.
Tada sam prvi put jasno osjetio kako se globalistički narativ prihvaća unutar Crkve bez ikakvog kritičkog promišljanja. Jer, poklapao se s naukom pape Franje. Nije bilo potrebe za provjerom, nije bilo pitanja – dovoljna je bila činjenica da se globalna politika i papinske poruke slažu. Upravo tu dolazimo do nadbiskupa Uzinića.
Pandemija i cjepiva
Uzinić je izjavio: „Radije bih umro od cjepiva nego da, jer se nisam cijepio, drugoga zarazim.“ Time je moralizirao cijepljenje kao čin ljubavi, u skladu s linijom pape Franje i WHO-a. No, izostao je svaki osvrnuti pogled na socijalnu i psihološku štetu: siromašenje, gubitak dostojanstva, zabrane misa, maske koje su umanjivale ljudsko lice i sakralno iskustvo. Uzinić nije propitivao činjenicu da cjepivo nije sprječavalo zarazu, a time ni „zaštitu drugih“.
Klimatske promjene
Na Mediteranskim teološkim susretima stavlja klimatske promjene u red najvećih izazova Europe. Time se uklapa u globalne narative UN-a, EU i WEF-a. No, potpuno propušta raspraviti ekonomske posljedice „zelene tranzicije“ za Hrvatsku: cijene energije, gubitak industrijske konkurentnosti, energetsko siromaštvo. Ne osvrće se na nova izvješća koja ukazuju da mnoge „zelene politike“ proizvode više štete nego koristi.
Rodna ideologija i „WOKE“
Uzinić tvrdi da bi „rodni studiji trebali postojati i na katoličkim fakultetima“. Kritizira stereotipe o ženama i napade na rodnu teoriju kao „teorije zavjere“. Njegova retorika otvorenosti prema „dijalogu“ uklapa se u globalistički kulturni okvir. No, izostaje svaka granica između poštovanja osobe i afirmacije ideologije koja nema znanstveno utemeljenje u biologiji.
Homoseksualnost
Ispričao se homoseksualnim osobama zbog osjećaja isključenosti. Kasnije je podržao mogućnost blagoslova homoseksualnih parova – uz objašnjenje da se blagoslivlja „dobro u odnosu“. To je identična retorika pape Franje i globalnih NGO-ova. Kritika ovdje nije toliko u samom naglasku na poštovanju, koliko u dvosmislenosti: vjernici to često doživljavaju kao legitimiranje nečega što Crkva formalno i dalje ne prihvaća kao brak.
Rusko-ukrajinski rat
U porukama posebno naglašava Ukrajinu: „Mir u Isusovoj domovini, Ukrajini.“ Patnja ruskih kršćana gotovo da se i ne spominje. Takva selektivnost poklapa se s europskim i NATO narativima, ali nije u skladu s univerzalnošću Crkve koja bi trebala jednako žalovati nad svim žrtvama.
Digitalizacija
Riječka nadbiskupija 2025. osniva „Sekciju za matice i digitalnu transformaciju“. Time se, barem administrativno, uklapa u globalni trend digitalizacije. O opasnostima digitalnog nadzora, o gubitku privatnosti, o prijetnji centralnih digitalnih valuta – Uzinić šuti.
Migracije
„Migranti su naša braća i sestre“, rekao je. „Ožalošćen sam i postiđen postupcima hrvatske policije prema migrantima.“ Ponosan je na sve koji su ih primili u Rijeci. To je jezik koji potpuno rezonira s politikom otvorenih vrata EU i WEF-a. No, nikada nije problematizirao neuspjehe integracije u Njemačkoj, Švedskoj, Francuskoj ili Britaniji. Nikada nije spomenuo demografski pad Europe i činjenicu da se prirodni gubitak stanovništva nadomješta masovnim useljavanjem, čime se odvija proces zamjene stanovništva.
Distanciranje od nacionalnog identiteta
Propovijed završava pjesmom Arsena Dedića i Gabi Novak – izvođača prihvatljivih u cijeloj bivšoj Jugoslaviji, jer nisu nosili snažnu nacionalnu crtu. Suprotno, Thompson i slični glazbenici nose jasnu nacionalnu oznaku. Time se simbolički afirmira internacionalni kulturni izraz, a nacionalni se potiskuje.
Zaključak
Iz svega navedenog proizlazi jasan obrazac: Mate Uzinić ponavlja narative globalističkih politika, ali u crkvenom jeziku. Pandemija, cjepiva, klima, migracije, rodna ideologija, digitalizacija, pa i odmak od nacionalne kulture – svaka od tih tema pokazuje podudarnost s politikama koje oblikuju EU, UN i WEF.
Nadbiskup to može braniti time da je vjeran socijalnom nauku Crkve i kontinuitetu pape Franje. No upravo zato se otvara ključno pitanje: ako se socijalni nauk u svim ključnim točkama poklapa s globalističkim politikama, zar to ne znači da je i sam Uzinić – globalist, brandiran kao nadbiskup?
