Melita Vrsaljko je politička aktivistica, a ne novinarka,piše Andrija Klarić.
Prvo – jasno i bez zareza: osuđujem svaki napad na Melitu Vrsaljko, kao i svako nasilje prema bilo kome. Policija mora reagirati odmah i učinkovito, bez obzira tko je žrtva, a tko počinitelj.
Drugo – protivim se cenzuri. I u aktualnom slučaju s otkazanom predstavom „Nosi se“: protivim se zabranama i ušutkavanju. Ali legitimno je postaviti pitanje: je li ta predstava zaista kulturni sadržaj koji širi vrijednosti koje nominalno zastupa, ili je “maskirani” politički performans koji ciljano provocira one s drukčijim stavom—u ovom slučaju hrvatske branitelje, čija je ideja suverenizma i nacionalne samostalnosti bila temelj Domovinskog rata?
Jer promoviranje globalističkih vrijednosti kroz umjetnički okvir može izgledati kao sofisticirana provokacija, a ne kao umjetnička sloboda. Ipak, niti to ne opravdava nasilje – ono je crvena linija.
Prvi put sam se s imenom Melite Vrsaljko susreo u vrijeme pandemije—ne kroz razgovor, nego kroz čin platformne cenzure. Objavio sam na Facebooku sadržaj koji je otvarao pitanja o sigurnosti lijekova i smislu pojedinih mjera.
Odgovor: Faktograf, preko Melite, označava sadržaj kao “dezinformaciju”. Time je dosegnut cilj: sasjeći vidljivost, obeshrabriti dijeljenje, diskreditirati autora. Kasnije se pokazalo: sve što sam govorio bilo je legitimno pitanje—što danas potvrđuju i službeni dokumenti američkog Kongresa, izvješće vlade Alberte i najnovija analiza DOE-a o klimatskim scenarijima.
No, tu Faktograf ne staje. Nakon pandemijskog narativa, uslijedio je obrazac koji se ponavlja: etikete, diskreditacija, selektivno citiranje, umjesto argumenta. Melita prelazi na Klimatski portal, i time potvrđuje: riječ nije o neutralnom novinarstvu, nego o ideološkom angažmanu – prvo “provjera činjenica” za pandemijske politike, sada promocija klimatskog paketa EU.
Treba naglasiti da Faktograf nije bio izuzetak.
Tijekom pandemije, najveći dio mainstream medija u Hrvatskoj ponašao se kao propagandni servis pandemijskih politika, bez prostora za pluralizam mišljenja. Plenković ih je za tu lojalnost i financijski nagradio putem posebnih fondova i oglašivačkih kampanja – što dodatno potvrđuje kako se radilo o sustavnoj mreži političko-medijske suradnje, a ne o neovisnom informiranju.
Koliko puta i gdje me Faktograf napao?
Da bude jasno koliko je ta praksa sustavna, evo popisa ključnih slučajeva u kojima su Melita Vrsaljko i njezine kolege (Ana Benačić, Petar Vidov) išli na mene osobno i na moj rad:
Pandemija i lijekovi – Remdesivir i video dr. Bryana Ardisa (2021.)
Objavio sam analizu u kojoj sam postavio pitanje učinkovitosti Remdesivira. Melita Vrsaljko napisala je “fact-check” u kojem je moju objavu označila kao širenje dezinformacija. Umjesto korektnog prikaza argumenata, išla je ad hominem, umanjujući kredibilitet izvora i mene osobno.
Festival slobode (rujan 2021.)
Faktograf je moje ime i inicijativu povezivao s “antivakserskim pokretima”, pri čemu se insinuiralo da iza svega stoji teorija zavjere i ekstremizam. Petar Vidov u članku me nazvao “jednim od najistaknutijih širitelja dezinformacija”, bez ijednog dokaza za takvu tvrdnju.
Organizacija prosvjeda protiv kriminala u INA-i (rujan 2022.)
Ana Benačić napisala je članak u kojem se tvrdi da sam organizator prosvjeda motiviran političkom agendom i povezan s “antivakserskom scenom”. Uz to su plasirane netočne tvrdnje o mojoj poslovnoj prošlosti i obiteljskoj situaciji. Nakon pravnog pritiska, Faktograf je bio prisiljen objaviti ispravak.
Konferencija u Hrvatskom saboru – Simpozij „U središtu oluje“ (1. prosinca 2023.)
Na ovom događaju, za koji sam jedan od organiziratora, sudjelovali su međunarodno priznati stručnjaci, uključujući Kevina McKernana (genetičara, svjetskog autoriteta za mRNA tehnologije).
Faktograf, ponovno preko Ane Benačić, napisao je tekst u kojem se diskreditira izlaganje McKernana, a mene se prikazuje kao domaćina “opasnih dezinformatora”.
Objavio sam stručni demanti, u kojem sam dokazao da su tvrdnje Faktografa netočne i da se temelje na selektivnom čitanju izvora i potpunom ignoriranju znanstvene rasprave.
Tema klimatskih politika – tzv. “klimatski lockdown” i zeleni narativi (lipanj 2024.)
Ana Benačić napisala je članak pod naslovom “Andrija Klarić plaši klimatskim lockdownom i krađom vjetra i Sunca”, u kojem me se naziva “poznatim širiteljem dezinformacija”.
Nakon intervencije mog odvjetnika, Faktograf je morao objaviti ispravak, priznajući da je izjava bila neutemeljena i klevetnička.
Dva puta su, pod pravnim pritiskom, morali povući ili ispraviti tekstove o meni. Ali to ne briše činjenicu: napadi su bili sustavni i uvijek ideološki motivirani – cilj nije bio raspraviti činjenice, nego diskreditirati osobu i obeshrabriti publiku.
Financijski okvir i sukob interesa
Faktograf nije “neovisni korektiv medijskog prostora”. On je dio europske mreže fact-checkera koju financira Europska komisija kroz projekte poput European Digital Media Observatory (EDMO). Ako EU financira strukturu “provjere činjenica”, a ti isti provjeravatelji promoviraju politike EU (pandemijske mjere, klimatske regulacije, migracijski okvir), to nije novinarstvo. To je politička komunikacija pod krinkom neutralnosti.
Isti obrazac vidimo danas na Klimatskom portalu, gdje Melita radi: sadržaj se uklapa u ideološki paket zelene tranzicije, dok se svaka ozbiljna kritika prikazuje kao “negiranje znanosti”.
Dodajte tome platformnu moć – i dobivate sustavnu cenzuru provučenu kroz eufemizam “fact-checking”.
Težinu njihovim postupcima daje i činjenica da je Mark Zuckerberg javno priznao kako je Facebook bio pod pritiskom State Departmenta i FBI-a da uklanja sadržaje tijekom pandemije. To znači da je Faktograf bio produžena ruka tog aparata cenzure, a ne neutralni provjeravatelj činjenica.
Širi obrazac lojalnosti i tema
Melita i njezina mreža ne djeluju u vakuumu. Njihovo pisanje i djelovanje dosljedno promovira: Pandemijske politike WHO-a: zaključavanja, covid-potvrde, obavezne mjere.
Klimatsku agendu EU-a i UN-a (Agenda 2030): narativ “hitnosti” kao opravdanje za restrikcije i nove poreze.
Digitalni nadzor: Chat Control, digitalni ID, CBDC – alati kontrole predstavljeni kao “sigurnost”.
Cenzuru kao normu: platformne zabrane, cancel culture (kultura otkazivanja), javno prozivanje i brisanje ljudi iz profesionalnog i društvenog života uz legitimizaciju od strane “provjeravatelja”.
Migracijsku politiku: otvorene granice i tzv. “solidarnost” koja, u kontekstu europskog demografskog pada, mnogima izgleda kao zamjena stanovništva – možda ne u namjeri, ali svakako u učinku.
“Woke” ideologiju: sustav vjerovanja koji se predstavlja kao borba za jednakost i pravdu, ali u praksi često prelazi u nametanje identitetskih politika, agresivnu kontrolu jezika, negiranje bioloških činjenica i rigidno moraliziranje. Woke okvir stvara atmosferu straha i autocenzure: tko ne prihvati sve postulate bez zadrške, biva isključen, javno prozvan ili “otkazan”.
Instrumentalizaciju humanitarnih kriza:
Primjer – Gaza. Tragedija koja bi trebala biti prostor univerzalne empatije i zajedničkog nastojanja da se zaštite civili, u rukama lijevo-liberalnih krugova postaje politički brend. Ti krugovi preuzimaju vlasništvo nad temom, organiziraju skupove i kampanje u kojima se traži ne samo solidarnost s civilima, nego i ideološka lojalnost njihovom svjetonazoru. Rezultat? Ljudi koji bi htjeli pomoći, jasno osuditi zločine i stradanja, povlače se jer ne žele biti alat u političkom performansu. Time se šteti stvarnoj humanitarnoj borbi – a koristi ideološkoj agendi.
Paradoks nagrada
I nakon svega toga, Melita Vrsaljko dobiva nagradu Hrvatskog novinarskog društva – “Vesna Kesić” – za “hrabro, beskompromisno novinarstvo”. Nagrada koja dolazi iz istog ideološkog kruga potvrđuje da se aktivizam nagrađuje kao profesionalna izvrsnost. Time HND, umjesto da štiti struku, gura novinarstvo u ulogu produžene ruke politike.
Zaključak
Nasilje koje je Melita doživjela – kao i svako nasilje – nedvosmisleno osuđujem. Ali isto tako, cenzuru odbijam. Sloboda govora nije privilegija jedne ideološke grupe.
Dvije inicijative za istragu pandemije su odbijene u Saboru. Jasno je da bi bilo nužno istražiti ulogu svih, a posebno novinara, i tijek novca za vrijeme pandemije, koja je znatno promijenila naše živote. Vrijeme je da saznamo tko je bio tko u pandemiji.
Ako to ne postavimo kao društvo, sutra će nam preostati samo šapat – dok drugi određuju što je “istina” i tko je smije izgovoriti. Sloboda pripada svima. Bez iznimke.
