Komfor

Laž je udobna, poput fotelje iz koje se teško ustati. Dostava hrane daje privid da “štedimo vrijeme”, iako ga zapravo ničim ne ispunjavamo. Čokolada nekoć pojedenih dvjesto grama tjedno, danas se razotkrije u jednoj kockici – i tek tada postaje jasno kako su aditivi programirali naš osjetilni sustav. Tako i vlast: malim povlasticama, subvencijama ili povećanjem plaće stvara naviku na slatko, dok stvarna sigurnost ostaje izvan dosega. Otriježnjenje je uvijek bolno. 

Strah 

Politika stalno sije strah, jer prestrašeni ljudi postaju podijeljeni i poslušni.

Mediji se pridružuju igri: najavljuju polarne vortekse, apokalipse od toplinskog vala, nuklearni rat, proročanstva i inflacije. Čovjek pod strahom više nije vođen razumom, nego nagonom. U takvom stanju prihvaća svaku laž koja nudi privid zaštite. Primjer je jučerašnji napad u Jeruzalemu – predstava koja dolazi baš kad treba opravdanje za brutalnost u Gazi. U vremenu kad se rat može zaustaviti zbog cjepiva, a ne zbog humanitarne pomoći, jasno je da interesi vrijede više od života.

Ironija ruskog ulaska u Ukrajinu “bez maski” za vrijeme korone pokazuje koliko je sustav kontradiktoran kad selektivno koristi strah. Ali strah nije samo instrument. On je i valuta. Kao u hororima gdje se crni entiteti hrane panikom, tako se i u stvarnosti sustavi moći hrane kolektivnim strahom. Svaki čovjek u strahu emitira energiju.

Kad se to umnoži na razini mase, nastaje rezervoar kojim se pune i političke strukture i oni “nevidljivi” slojevi koje rijetko tko spominje. Strah je hrana — i za vlast, i za sile koje žive od tame. 

Masa 

U gomili istina prestaje biti vrlina i postaje prijetnja. Onaj tko kaže “to je laž” vrlo brzo osjeti gnjev većine. Lakše je šutjeti nego riskirati izolaciju. To je poput rijeke s krokodilima – progutat će te čim uđeš, dok je na distanci barem moguće promatrati bez opasnosti. Zato je mnoštvo povodljivo: dovoljno je da vođa vikne parolu, a masa će u glas odgovoriti “Tako je!”.

Laž je kratka, glasna i probavljiva; istina je tiha, duga i teška. Za kraj laž pobjeđuje, jer zadovoljava tri osnovne ljudske potrebe: pruža komfor, smiruje strah i daje sigurnost u pripadnosti masi. Istina, nasuprot tome, traži napor, suočavanje i hrabrost stajanja sam protiv većine. Komfor uspavljuje, strah paralizira, masa cementira. A tek rijetki odluče probuditi se, uspraviti se i reći: “Nije tako.” Laž traži poslušnost, istina traži hrabrost.