Austrijski sud hranu iz smeća okarakterizirao kao krađu.
Zabrinuti stanovnik” alarmirao je policiju i pokrenuo ludilo: u Beču je osuđen muškarac koji je iz kante za smeće supermarketa uzeo odbačenu hranu. Prijeti mu četiri tjedna zatvora.
Tjera vas da se zapitate što se događa u glavama takvih ljudi: jedna se “zabrinuta stanovnica” toliko razbjesnila pri pogledu na spasioce hrane kako vade hranu iz kante supermarketa da je upozorila policiju. Stigli su i uhitili muškarca i njegovu družicu.
Prema Der Standardu, incident se dogodio u noći 26. svibnja: Christian A. i njegova djevojka biciklirali su do diskontnog supermarketa na Stromstraße u 20. okrugu kako bi skupili otpad. Da bi to učinili, morali su ući u otpadnu prostoriju supermarketa, koja nije bila zaključana: jednostavno su pritisnuli kvaku. U smeću su nalazili voće, jaja, sokove, kruh i kobasice – sve dok policajci nisu stigli i uhitili ih zbog krađe i provale.
Bečki državni odvjetnik iznio je slučaj pred Okružni sud u Beču, ali Okružni sud nije želio ništa s tim i proglasio se neprihvatljivim. “Okretanje kvake” nije bilo dovoljno za počinjenje kaznenog djela provale.
Christian A. je 20. kolovoza stajao pred bečkim sudom u Leopoldstadtu. Ovdje mu se sudilo za pokušaj krađe. Sudac je presudio da se A. pokušao “protupravno obogatiti” uzimajući otpad iz supermarketa. Vrijednost robe državno odvjetništvo procijenilo je na 50 eura, no za suca se radilo o “pokretnim stvarima trećih osoba, odnosno namirnicama čija se vrijednost više ne može utvrditi, a ni u kojem slučaju ne prelazi 5000 eura”. Kao gledatelj pitate se kakvu vrijednost još mogu imati proizvodi koji na kraju završe u spalionici i očito se više ne mogu prodati. Dio hrane A. je želio sam konzumirati, ali i dati drugim ljudima u potrebi. I sam je nezaposlen i ima dugove.
Supermarket nije podigao optužnicu
Istaknuo je i nedostatak odvajanja otpada u diskontu: tijekom Dumpster Divinga on također brine o pravilnom načinu odvajanja otpada. Stoga sebe vidi i kao ekološkog aktivista. Izvanredna činjenica: na pitanje “Standarda”, sam supermarket je izjavio da “nije upozorio policiju niti podnio žalbu”.
Nema prepreka za državno odvjetništvo i suca! Potonji je kritizirao činjenicu da A. nije pokazao “nikakav uvid u krivnju niti prihvaćanje odgovornosti za kazneno djelo koje je počinio”. “Nije zanemarljiva količina jestive hrane pripremljene za uklanjanje, jasno namjerno i planirano počinjenje zločina izvan radnog vremena noću s biciklima i kutijama na vrhu kako bi se olakšalo uklanjanje” i “nedostatak altruističnog djelovanja u korist trećih strana od strane s namjerom da sami pojedu velik dio hrane”, nije opravdalo odbacivanje slučaja, kako navodi “Standard”. A. je zbog pokušaja krađe osuđen na četiri tjedna zatvora, uvjetno na tri godine. Ako ga u tom razdoblju ponovno uhvate i osude za krađu kontejnera, mogao bi otići u zatvor do mjesec dana.
“Ovo je svakako jedan od prvih slučajeva u Austriji u kojem je netko osuđen zbog kontejnera”, rekao je odvjetnik David Jodlbauer, koji je u međuvremenu preuzeo slučaj. A. želi uložiti žalbu. On stoji pri svome: ne vjeruje da je učinio nešto što je kažnjivo. Odbio je smanjenje kazne: “Neću platiti kaznu za dobro djelo.”
Nitko nije pretrpio nikakvu štetu
Hrana je ipak završila u smeću pa nitko nije stradao. Naprotiv: A. je preuzeo odvajanje otpada i želio je ne samo sebi nego i drugim ljudima osigurati hranu koja je još jestiva. Proljetos su objavljeni podaci koji pokazuju da su austrijski supermarketi u četvrtom kvartalu 2023. bacili više od 16.200 tona hrane. Nasuprot tome, donirano je samo 4900 tona hrane, što je, prema riječima glasnogovornika maloprodaje, također zbog smiješnih propisa:
“Primjerice, ako trgovac hranom želi proslijediti hranu bečkim bankama hrane, mora dati cijenu proizvoda na nuli jer je poklanja. No, po zakonu to znači da više ništa ne vrijedi pa se više ne može trgovati. Drugim riječima, ne smijete ga proslijediti. Ali ako proizvod ne svede na nulu, mora platiti porez, čak i ako ne zaradi ni eura kada ga proslijedi dalje.”
Ostaje pitanje tko je oštećen kada ljudi iz otpada vade jestive proizvode kako bi prehranili sebe i druge i učinili nešto po pitanju ogromnog bacanja hrane u zemlji. Dok se obični građani tjeraju u apsurdni kult krivnje za klimu, stvarni problemi se potiču od vrha prema dolje. Kome pomaže ako jestivi proizvodi završe u spalionici i moraju se ponovno proizvoditi – pa da dio završi natrag u smeću? Kako možemo kritizirati ljude zbog njihove konzumacije životinjske hrane i osuđivati bijedu tvorničkog uzgoja, dok u isto vrijeme osuđujemo one koji se prema tim proizvodima odnose s poštovanjem i ne žele ih bacati?
Sve je to bilo moguće samo zahvaljujući jednoj hrabroj čuvarici bloka: ženi koja je alarmirala policiju zbog straha za tako vrijedan otpad. U prošlosti su uglavnom beskućnici i siromašni u svom očaju prekapali po kontejnerima za smeće. Mještani ili slučajni prolaznici uz pristojnost i sitniš mogli bi im ponuditi nešto novca za topli obrok, ali sigurno ne bi alarmirali policiju. U vrijeme procvata denunciranja siromašni žive opasno, kao i oni koji žele pomoći i činiti dobro, a da ne štete drugima…
