Velika pobjeda !!
Poslušničke marionetske vlade diljem europskog kontinenta, naročito država članica EU-a kao da su upravljano usmjerene iz jednog centra moći, pa neumorno djeluju tako što guraju prema sve većem pojačanom digitalnom nadziranju građana, ali s druge strane sve više raste nezadovoljstvo i protivljenje građana. Iako je prošle godine plan za obveznu nacionalnu digitalnu identifikaciju (tzv. BritCard) naveliko bio predstavljan u Velikoj Britaniji nedavno je službeno odbačen. To nije samo tehnička promjena britanske politike, nego dokaz da glas naroda, ustrajan otpor i masovno nezadovljstvo mogu zaustaviti čak i najambicioznije projekte državnog nadziranja.
Evo kako je počelo
U rujnu 2025. tadašnji premijer Keir Starmer predstavio je program digitalne identifikacije s biometrijskim podatcima. Po običaju, narodu se prodavala bajkovita pripovjest kako je to „za njihovo dobro“ i da je to „alat protiv ilegalne migracije“, ali bi svi bili pod tim režimom – tko nema službenu digitalnu ID, ne može živjeti ni raditi u Britaniji. Sustav je trebao uključivati sve spoznajne i dokumentirane podatke o osobi, biometrijske podatke i postupno proširenje na sve sfere života – od pristupa uslugama do poreza i socijalnih davanja. Procijenjeni trošak: oko 1,8 milijardi funti u tri godine.
Vlada je tvrdila da je to ovodobno „napredno i djelotvorno rješenje“. Udruge za građanska prava poput Big Brother Watch, upozoravale su na rizike – masovno prikupljanje podataka, mogućnosti zlouporabe, diskriminaciju svih onih koji ne žele ili ne mogu sudjelovati te kao ubrzano pristajanje i klizanje prema cjelovitijem pojačanom digitalnom nadziranju svih robotiziranih britanskih građana, zastupnika i dužnosnika koji su takvi postali prijašnjih godina lažnim cijepivima !!
Suprostavljanje
Pokrenuta je peticija koja je prikupila oko tri milijuna potpisa i naišla na podršku parlamentaraca. Ono što se kasnije zbivalo bio je klasičan primjer kako suprostavljanje djeluje. To je prisililo parlament na raspravu. Javnost je jasno pokazala odbijanje – Britanija ima dugu tradiciju protivljenja identifikacijskim karticama (sličan projekt Tonyja Blaira propao je prije 10-tak godina).
Vlada je pod pritiskom parlamentskih zastupnika početkom 2026. popustila: obvezni dio za “right to work” je ukinut, a sustav je postao “dobrovoljan”. Ali pritisak nije stao. U srpnju 2026., nakon što je Keir Starmer odstupio, novi premijer Andy Burnham jednim od prvih svojih državničkih poteza potpuno je ukinuo projekt. Ovo nije samo fiskalna odluka. To je priznanje da je javni otpor bio odlučujući. Milijuni građana, aktivista i mnoge udruge pokazali su da se ne će mirno pomiriti s idejom da država drži biometrijske ključeve njihovog života u digitalnom novčaniku.
Novac koji je bio namijenjen digitalnoj ID preusmjeren je na mjere za „ublažavanje troškova života“, uključujući smanjenje PDV-a na struju za kućanstva.
Vladini dužnosnici uglavnom kad govore o ovakvim stereotipnim pitanjima i nametanjima novih ograničenja i okova čim progovore odmah se vidi da lažu: Čuvaj se vladine poruke o “brizi za građane”
Iako preusmjeritba novca od digitalne ID-a na smanjenje PDV-a na struju i pomoć građanima, ipak izgleda kao pobjeda zdravog razuma, baš ovdje leži suptilna, ali iznimno opasna zamka. U trenutcima kada troškovi života, programski namjerno pogoršavani prijelazima na isprazne zelene politike, energetske krize, rast cijena i inflacije – postaju sve veći teret, vlade lako mogu pretvoriti “pomoć” u oruđe prisile. Dovoljno je da se subvencije, popuste na energiju ili druge olakšice uvjetuju obveznom uporabom digitalnog identiteta: “Želiš nižu cijenu struje? Prijavi se u sustav, verificiraj identitet, prihvati praćenje potrošnje.”
Takvo vladino zavaravajuće djelovanje već visi nad hrvatskim građanima poput mača nad glavom, kakvo donose kroz razne socijalne naknade, energetske potpore i buduće digitalne platforme koje se uvode pod izlikom “efikasnosti” i “pravednosti”. Ono što danas izgleda kao velikodušnost, sutra može postati ulazna vrata za de facto obveznu digitalnu ID-karticu. Razmislite i o uporabi raznih “kartica za popuste” koje danas imaju skoro sve trgovine, jer i je to put prema digitalnom ID-u. Suprostavljanje je pokazalo snagu, ali budnost mora ostati trajna – jer nadziranje se iznimno rjetko kada odriče otvoreno, već se uvijek vraća kroz stražnja vrata “brige za građane”.
To su poruke koje zastupnici moraju čuti
Otpor nikad nije uzaludan. Čak i kada izgleda da je represivni sustav prejak, da su planovi već u tijeku i da se sve predstavlja kao “neizbježan napredak” – uporan, masovan i argumentiran otpor može promijeniti tijek događaja. Britanski primjer pokazuje:
Velike peticije i javne rasprave privlače pozornost
Udruge za zaštitu privatnosti i građanske slobode mogu oblikovati narativ
Političari, čak i oni koji su prvotno podržavali projekt, trebali bi računati s biračima kada pritisak postane dovoljno jak
Financijski i politički troškovi mogu postati previsoki za nastavak.
Naravno, borba nije gotova zauvijek. Vlada nastavlja s pojedinim digitalnim inicijativama (GOV.UK Wallet, digitalni vozački, privatni digitalni verifikacijski servisi), a kritičari upozoravaju na moguće “stražnje ulaze”. Bitno je da je ovaj konkretni obvezni nacionalni sustav zaustavljen – barem za sada.
Zašto je ovo bitno za sve nas
U trenutcima kada se diljem Europe i svijeta nametnu slični projekti digitalnih identiteta, digitalnih valuta CBDC-a i nadzornih alata, britanska priča može poslužiti kao inspiracija. Pokazuje da građani nisu bespomoćni. Zato jer se može reći “ne” i da to “ne” može imati stvarnu težinu.
Ako se danas borimo protiv pretjeranog digitalnog nadziranja i ograničavanja – peticijama, javnim istupima, podrškom neovisnim glasovima ili jednostavno odbijanjem sudjelovanja u nepotrebnim sustavima – sutra možemo sprječiti još veće korake prema društvu u kojem je svaki korak praćen i uvjetovan.
Otpor katkad ne mora biti uzaludan. On mijenja povjesnicu, kakvu smo mi u državama EU odavno trebali poznavati u svezi nametanja digitalnih okova. Polupismeni europski zastupnici nedavno nisu ni znali kakve su sve peticije dobronamjerni europski volonteri u državama članicama EU organizirali i provodili te im ih potpisane dostavili na uvid kako bi bar malo prije glasovanja trezveno promislili o pojedinim takvim digitalnim okovima koje samovoljno čelnica Komisije predlaže da ih se u Europskom Parlamentu odobri. Britanija je njima i nama baš to pokazala. Krajnji je trenutak da tu lekciju primijenimo svugdje gdje se sloboda pojedinca i naroda suočava s novim digitalnim lancima. Kao narod i država ako želimo opstati i preživjeti UN Agendu 2030 u programiranoj sadašnjici baš svaki takav prijedlog učinkovitog digitalnog nadziranja i dodatnih okova kakvi redovito dolaze iz UN, EU, EK moramo odbaciti, koje nam tuzemni dužnosnici i probrani stručnjaci za ništa (koji su svjesno kao zlonamjerni medicinski zločinaci nagovarali hrvatski narod s vladinim dužnisnicima na masovna ubrizganja pripremljenih ubojitih sadržaja spremljenih u bočice kao lažnih cijepiva, poput Dragana Primoraca, Ivice Đikića, Željka Čičin Šaina, Igora Rudana, Igora Štagljara i drugih) predstavljaju kao dalekovidne promišljene Vladine zamke za daljnja podjarmljivanja s novim pojačanim digitalnim ograničenjima kakve su prije nekoliko godina pod prjetnjama na prjevaru izvedene masovnim tako rekuć prisilnim ubrizganjima nanotehnologijskih sustava umjetne inteligencije u zdrave Hrvate, kako bi se zlonamjerno robotizirlo hrvatske građane, dužnosnike i zastupnike i daljinski upravljano nadziralo njih i njihove organe.
Opet nam nije jasno, u čemu je problem, kad su pojedini ministri poput Vilija Beroša i čelnika Vlade i države uz pomoć podmićenih kvazi znanstvenika poput zločinca Dragana Primorca i potkupljenih urednika većih i najutjecajnih medija od početka 2020 zbog izmislice o pandemiji prisilnim ubrizganjima nanotehnologijskih i biokemijskih oružja proveli robotizranje većine hrvatskog naroda???
Zar cilj nije bio postavljen Agendom 2030 ?
Tako što su skriveni moćnici davno osmislili cilj te ga programski preko Ursule von der Leyen i noj mnogih bliskih polupismenih europskih i dužnosnika i zastupnika kao genocidnih zločinaca proveli, ako niste znali, bez hrvatske zastave i bez domoljublja ali, nad hrvatskim narodom !!
Svakim danom već 15 godina gledamo katastrofalne posljedice Milanovićevih i Plenkovićevih pogrješnih i štetnih odluka (kakve nisu politika, niti takvog što više postoji u Hrvatskoj), loše kadroviranje, kriminal i izdaja narodnih i državnih interesa i uprkos tomu opet mnogi robotizirani građani govore da su za njih.
Problem je u nama samima, jer smo prepustili jednoj polupismenoj pokvarenoj osobi da nas jedno desetljeće predstavlja kao bezglav diktator, koji čak ni ne misli svojom glavom, nego nad nama na ime globalnih uništavajućih programa vrši eksperimente, postavlja digitalne okove i zamke uspostavlja logorska ogranočenja iz kojih nikad ne ćemo izići i, umjesto svih nas hrvatskih stanovnika donosi trajno štetne odluke protiv hrvatskog naroda !!
Na žalost ne bavimo se pozitivnim pitanjima, ni održivošću hrvatske industrije, poljoprivrede, ni gospodarstva u cjelini, ni naroda, ni tradicijskih vrjednota, ni poviješćuu, ni kulturom, ministrica Obuljen prednjači s negativnom kulturnom politikom, nego zatiranjem i negativnim odvratnim temama i hvalospjevnim veličanjem tzv. partizansko-četničkih terorista kako bi to i drugi vidjeli da bi se stvorila jedna druga sveuništajajuća LGBTQ politika nestajanja europskih naroda i država !
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
