Corbettovo izvješće otkriva kako korporacije, zaklade i međunarodne organizacije grade globalnu kontrolu sjemena.
Video „Tajna sjemenskog trezora Sudnjeg dana“ iz Corbettovog izvješća, koji predstavlja James Corbett, baca svjetlo na skrivenu agendu koja stoji iza genetskog inženjeringa u poljoprivredi i globalnog sjemenskog trezora. U ovoj epizodi, dijelu serije podcasta, Corbett otkriva veze između biotehnoloških korporacija, filantropskih zaklada i međunarodnih organizacija koje kontroliraju globalno tržište hrane. Na temelju eseja iz svoje knjige „Reportaža: Eseji o novom svjetskom poretku“, upozorava na rizike genetski modificiranih organizama (GMO) i zalaže se za svjesni otpor potrošača.
Skrivena agenda iza Doomsday Seed Vaulta: Biotehnološki milijarderi i GMO revolucija
U svijetu u kojem je kontrola nad zalihama hrane sve više koncentrirana u rukama nekolicine moćnih aktera, Svalbardski globalni trezor sjemena – često nazivan i “Trezor sjemena Sudnjeg dana” – postavlja pitanja koja se protežu daleko izvan puke zaštite bioraznolikosti. Ovaj trezor, smješten duboko u ledenoj tundri arktičkog arhipelaga Svalbard, služi kao krajnja podrška za svjetsku raznolikost sjemena. Ali tko zapravo stoji iza njega i kojoj svrsi služi ovaj objekt?
Istraga biotehnološke industrije i njezinih protagonista otkriva mrežu korporacija, zaklada i međunarodnih organizacija koja ima za cilj sustavnu transformaciju globalnih prehrambenih sustava – s potencijalno katastrofalnim posljedicama.
Uspon biotehnološke industrije i rizici genetski modificiranih organizama
Uspon biotehnološke industrije usko je povezan s razvojem genetski modificiranih organizama, a pokreću ga divovi poput Monsanta (sada dio Bayera). Te su tvrtke uspjele kartelizirati globalno tržište sjemena uvođenjem patentiranih GMO-a u poljoprivredu.
Ove modificirane biljke, često u kombinaciji s pesticidima poput glifosata, obećavaju veće prinose, ali predstavljaju značajne rizike. Znanstvene studije ukazuju na zdravstvene opasnosti, uključujući rizike od raka i hormonalne poremećaje. Ipak, ovi se nalazi sustavno potiskuju: neovisni istraživači se diskreditiraju, a regulatorna tijela poput FDA u SAD-u čine se kompromitiranima bliskim vezama s korporacijama.
Rezultat je globalno širenje GMO-a, što ugrožava prirodnu bioraznolikost i povećava ovisnost poljoprivrednika o patentiranom sjemenu.
Zaklada za usjeve i Svalbardski globalni trezor sjemena
Ključni igrač u ovoj igri je Crop Trust, koji upravlja Svalbardskim trezorom sjemena. Ovaj trust osnovale su organizacije poput Savjetodavne skupine za međunarodna poljoprivredna istraživanja (CGIAR), koju pak financiraju zaklade poput Zaklade Rockefeller i Zaklade Billa i Melinde Gates.
Trezor, u kojem se nalazi više od milijun uzoraka sjemena bez genetske modifikacije iz cijelog svijeta, dizajniran je da preživi čak i globalne katastrofe – bez napajanja. S kapacitetom za do 4,5 milijuna sorti, služi kao “polisa osiguranja” za globalnu sigurnost hrane.
No, uključenost korporacija poput DuPont Pioneera i Syngenta izaziva sumnje: Zašto oni koji promiču GMO-e ulažu u očuvanje prirodnog sjemena?
Međunarodni ugovori, ideologija i kontrola nad genetikom
Korijeni Crop Trusta sežu do Međunarodnog ugovora UN-a o biljnim genetskim resursima za hranu i poljoprivredu, usvojenog 2001. godine. Cilj ovog ugovora je učiniti sjeme lakše dostupnim kako bi se poboljšala globalna sigurnost hrane.
Zaklada financira i podržava banke gena diljem svijeta, uključujući ex-situ očuvanje na Svalbardu. Do 2012. godine Zakladom je upravljala Margaret Catley-Carlson, osoba povezana s Vijećem za stanovništvo – organizacijom povezanom s eugeničkim idejama.
Takve veze sugeriraju da biotehnološka revolucija nema samo ekonomske već i ideološke motive: kontrola nad genetikom mogla bi biti dio šireg plana za upravljanje čovječanstvom i njegovom opskrbom hranom.
Koja katastrofa opravdava Sjemenski trezor Sudnjeg dana?
Koje katastrofe opravdavaju takav trezor? Službene izjave navode ratove, terorizam ili pandemije poput COVID-19 kao prijetnje raznolikosti sjemena. Zapravo, sjeme je prvi put uzeto iz trezora 2015. godine kako bi se zamijenila oštećena banka gena u Alepu u Siriji – žrtvi tamošnjeg sukoba.
Ali ta opravdanja čine se površnima. Pravi motivi mogli bi biti dublji: Eugeničari i biotehnološki milijarderi koji promoviraju GMO-e možda se pripremaju za katastrofu koju su sami izazvali. Širenjem GMO-a riskiraju kontaminaciju globalnog genskog fonda, nepovratno oštećujući prirodnu raznolikost.
Trezor tada ne bi bio samo zaštita, već i alat za ponovno naseljavanje Zemlje “čistim” sjemenkama nakon takve apokalipse.
Nemoć ili otpor? Uloga potrošača
Ova spoznaja isprva izaziva paniku i bespomoćnost. Kako se netko može boriti protiv tako moćnog kartela, kojeg podržavaju milijarde dolara vrijedne fondacije i međunarodni ugovori? Lobiranje za nacionalne zabrane GMO-a čini se iluzornim, jer su vlade zarobljene u mreži organizacija poput FAO-a, WHO-a i WTO-a – sve povezane s biotehnološkom agendom.
Nadalje, zabrana bi moć nad istraživanjem dala u ruke elita koje ga već kontroliraju.
Bojkot kao učinkovita strategija
Ali ima nade: Bojkoti kao oružje potrošača već su se pokazali uspješnima. Uzmimo za primjer Posilac, Monsantov rekombinantni goveđi hormon rasta (rBGH), koji je uveden u proizvodnju mlijeka 1990-ih.
Unatoč upozorenjima o rizicima od raka i kontaminaciji, FDA ga je odobrila, a kritičari su ušutkani. Razotkrivanje novinara nije uspjelo zbog pritiska Monsanta. No, počevši od 2004. godine, potrošači su organizirali kampanje: zahtijevali su mlijeko bez rBGH-a i vršili pritisak na supermarkete poput Walmarta, Starbucksa i Krogera.
Danas je rBGH mlijeko rijetko u SAD-u – ne zbog zakona, već zbog svjesne konzumacije.
Praktični pristupi: Informacije, bojkot i samodostatnost
Ovaj se model može proširiti na GMO-e. Potrošači moraju biti informirani i izbjegavati tvrtke koje koriste genetski modificirane sastojke. Aplikacije poput Buycotta to olakšavaju: korisnici se mogu pridružiti kampanjama za promicanje proizvoda bez GMO-a ili bojkotirati proizvođače GMO-a.
Jedna kampanja navodi 243 tvrtke koje treba podržati ili izbjegavati ovisno o stavu o označavanju GMO-a. Osim toga, resursi poput Vodiča za kupovinu proizvoda bez GMO-a Instituta za odgovornu tehnologiju nude popise tisuća proizvoda bez GMO-a.
Još radikalnije je „gerilsko vrtlarenje“: uzgoj vlastite hrane, sudjelovanje u zajedničkim vrtovima ili kupnja od lokalnih organskih poljoprivrednika. Ovi pristupi zahtijevaju trud i postupan prijelaz, ali vas čine neovisnima o industriji.
Završna misao
U konačnici, odgovornost je na nama: sve dok kupujemo GMO-e, podržavamo sustav. Donošenjem svjesnih odluka o kupnji možemo zaustaviti biotehnološku revoluciju – prije nego što skladište sjemena postane gorka nužnost.
