Djeca mlađa od pet godina prisiljena su na brak u Velikoj Britaniji.
U Velikoj Britaniji među registriranima u „Jedinici za prisilne brakove“ sada ima i djece u dobi od pet godina i mlađe. Podaci Ministarstva unutarnjih poslova, dobiveni na temelju zahtjeva prema Zakonu o slobodi informacija, pokazuju da je između 2021. i 2025. godine prijavljeno najmanje 27 djece u dobi od pet godina ili mlađe.
Ona su dio veće skupine od ukupno više od 100 djece u dobi od 12 godina ili mlađe. Sama prijava ne znači da je brak sklopljen. Riječ je o informacijama o stvarnom, mogućem ili pretpostavljenom prisilnom braku. Aktivisti tvrde da je stvarni broj znatno veći jer toliki broj slučajeva nikada ne dospije do nadležnih tijela.
Zakonska dob za sklapanje braka u Engleskoj i Walesu 2023. godine podignuta je na 18 godina. Prisiljavanje nekoga na brak već je kazneno djelo. Unatoč tome, takva se praksa i dalje provodi. I sasvim je jasno da je riječ o uvezenom problemu.
'This is barbaric, medieval and, crucially, we’ve imported this problem.'@PatrickChristys reacts to new findings that children under the age of 5 are being forced to marry in Britain, and discusses how far the practice is driven by specific cultures. pic.twitter.com/RbZG2QhvDA
— GB News (@GBNEWS) August 31, 2026
Prijevod „X-a“: „To je barbarski, srednjovjekovno i – što je ključno – mi smo taj problem uvezli.“*
@PatrickChristys reagira na nova saznanja prema kojima se djecu mlađu od pet godina u Velikoj Britaniji prisiljava na brak te raspravlja o tome u kojoj je mjeri na tu praksu utjecala određena kultura.
Patrick Christys to je izrazio bez uvijanja: „To je barbarski, srednjovjekovno i – što je ključno – mi smo taj problem uvezli.“ Istaknuo je da se 41 posto slučajeva kojima se bavi „Jedinica za prisilne brakove“ odnosi na Pakistance, 9 posto na Bangladešane, a 7 posto na Afganistance.
Velik dio tih slučajeva odnosi se na djecu. Predodžba da ljudi dođu u zemlju, stupe na britansko tlo i odmah usvoje britanske norme ne odgovara podacima.
Zastrašujuće je da neki slučajevi uopće nisu povezani s inozemstvom. Godine 2022. zabilježeno je devet prijava koje su se odnosile na djecu u dobi od 12 godina ili mlađu, pri čemu se navodni ili stvarni prisilni brak u cijelosti odvijao na britanskom tlu. Odvojeni podaci iz 2025. pokazuju da je broj slučajeva bez povezanosti s inozemstvom porastao na 58, što čini 14 posto ukupnog broja.
'Still today there are so many people and networks that are terrified of being called racist.'
— GB News (@GBNEWS) August 31, 2026
Political commentator Chloe Dobbs condemns the silence from the mainstream media on issues such as forced child marriage and grooming gangs, and their link to foreign cultures. pic.twitter.com/niCUUCplSl
Prijevod „X-a“: „I danas još uvijek postoji toliko ljudi i mreža koji panično strahuju od toga da ih se proglasi rasistima.“*
Politička komentatorica Chloe Dobbs osuđuje šutnju mainstream medija o temama poput prisilnih brakova djece i bandi koje vrbuju i seksualno iskorištavaju djecu te njihovoj povezanosti sa stranim kulturama.
Dame Jasvinder Sanghera, koja je u dobi od 14 godina pobjegla od prisilnog braka i kasnije dobila vitešku titulu za svoj angažman u korist žrtava, ocijenila je te brojke „duboko zabrinjavajućima“.
Rekla je da su neka djeca „obećana nekome već od rođenja“, dok se ceremonija održava tek godinama poslije. Upozorila je da će prilikom ponovnog otvaranja škola u rujnu neka djeca nedostajati. „Hoće li netko pitati gdje su ili će ih jednostavno izbrisati iz školskog registra? Ili će se vratiti djeca koja su već zaručena ili čak udana?“
Sanghera je također opisala taktiku kojom se pokušavaju spriječiti kritičke istrage. Počinitelji će „pokušati vas staviti u defenzivu. ‘To je naša kultura. To je naša religija. Vi ste rasist’ ili bilo što drugo, samo kako bi vas stavili u defenzivu i naveli da skrenete pogled.“
Dodala je da stručnjacima i dalje nedostaje samopouzdanja za prijavljivanje takvih slučajeva. „Kulturno prihvaćanje ne znači prihvaćanje neprihvatljivog.“
Novinarka Khadija Khan izjavila je za GB News da su objavljene brojke „vjerojatno samo vrh ledenog brijega jer mnogi slučajevi ostaju neprijavljeni“. Rekla je da 27 djece mlađe od pet godina statistiku čini „zastrašujućom“.
„Već je jedno dijete kojemu je oduzeto djetinjstvo i koje je prisiljeno na brak jedno dijete previše i nezamislivo je kako je to moglo biti dopušteno“, rekla je Khan te dodala da Velika Britanija „više ne može glumiti da smo ovu noćnu moru prespavali“. Ta se praksa odvija „pred očima nadležnih tijela“.
Navela je zajednice u kojima se to najčešće događa: „U pakistanskoj, bangladeškoj i afganistanskoj zajednici praksa prisilnog braka u mnogim se slučajevima eufemistički naziva dogovorenim brakom.“ Obitelji to čine iz razloga povezanih s čašću, kako bi zadržale bogatstvo unutar obitelji ili u zamjenu za novac. Neki već pri rođenju daju takva obećanja.
'We can no longer pretend that we have been sleepwalking through this nightmare.'
— GB News (@GBNEWS) August 31, 2026
Journalist Khadija Khan says that the figure of 40% of forced marriage cases in the UK involving children is 'likely just the tip of the iceberg'. pic.twitter.com/t1kVDuUvhw
Prijevod „X-a“: „Više ne možemo glumiti da smo ovu noćnu moru prespavali.“*
Novinarka Khadija Khan kaže da je brojka od 40 posto slučajeva prisilnog braka u Velikoj Britaniji u koje su uključena djeca „vjerojatno samo vrh ledenog brijega“.
Dr. Taj Hargey, osnivač Oxfordskog instituta za britanski islam, rekao je da prisilne brakove u koje su uključena djeca treba „osuditi bez straha da ćemo nekoga uvrijediti“. „To bi muslimanska zajednica diljem Ujedinjenog Kraljevstva trebala najoštrije osuditi.“
'This should be totally condemned by the Muslim society up and down the UK.'
— GB News (@GBNEWS) August 31, 2026
Founder of the Oxford Institute for British Islam, DR Taj Hargey says forced marriage involving children in the UK should be 'condemned without fear of upsetting anyone'. pic.twitter.com/h6ONbn9LaW
Prijevod „X-a“: „To bi muslimanska zajednica diljem Ujedinjenog Kraljevstva trebala najoštrije osuditi.“*
Osnivač Oxfordskog instituta za britanski islam, dr. Taj Hargey, kaže da bi prisilne brakove u koje su uključena djeca u Ujedinjenom Kraljevstvu trebalo „osuditi bez straha da ćemo nekoga uvrijediti“.
Zia Yusuf, glasnogovornik stranke „Reform UK“ za unutarnju politiku, izravno je povezao porast s brojem useljenika. „Ovaj nagli porast prisilnih brakova gotovo se savršeno podudara s ‘Borisovim valom’, u okviru kojeg su torijevci doveli četiri milijuna novih ljudi u Veliku Britaniju. Konzervativcima se ova potpuna i apsolutna izdaja nikada neće oprostiti.“
Isti institucionalni refleks koji je seksualno iskorištavanje djece tretirao kao problem odnosa među zajednicama sada na isti način tretira i dječje brakove.
Gradonačelnik Sadiq Khan izjavio je u siječnju 2025. pred Londonskom skupštinom da u Londonu „nema prijavljenih slučajeva niti ikakvih naznaka postojanja bandi koje vrbuju i seksualno iskorištavaju djecu“. Metropolitanska policija kasnije je identificirala više od 4.000 potencijalnih slučajeva seksualnog iskorištavanja djece koje bi možda trebalo ponovno istražiti; izdvojeni su iz otprilike 12.000 prijava iz razdoblja od 2010. godine.
Mnogi od tih slučajeva bili su arhivirani bez poduzimanja daljnjih mjera. Konzervativna zastupnica Susan Hall razmjere je nazvala „apsolutno skandaloznima“.
Obrazac je poznat. Etnička pripadnost i kultura smatrane su preosjetljivim temama da bi se na odgovarajući način evidentirale. Žrtvama je rečeno da muškarci koji su ih zlostavljali „vjerojatno neće biti uhvaćeni“. Izvješće Ministarstva unutarnjih poslova iz 2020. godine, u kojem se tvrdilo da su većina počinitelja bijelci, temeljilo se na nepotpunim podacima te je iskorišteno za zaustavljanje rasprave.
Djevojke iz radničke klase platile su cijenu toga. Isti strah od toga da će biti proglašeni rasistima sada pritišće učitelje, socijalne radnike i susjede koji bi inače možda prijavili da se petogodišnje dijete priprema za brak.
To se ne događa u vakuumu. U tri mjeseca do lipnja 2026. godine 140.122 stranca dobila su dozvolu za neograničeni boravak ili državljanstvo – više od jednog u minuti. Gotovo 200.000 ljudi dobilo je tijekom cijele godine dozvolu za neograničeni boravak, što je najviša razina u posljednjih 16 godina.
Broj dodijeljenih državljanstava dosegnuo je 245.520. Prognoze Ministarstva unutarnjih poslova predviđaju još 1,3 do 2,2 milijuna useljenja s pravom trajnog nastanjenja između 2026. i 2030. godine. Sam sustav azila koštao je 4,3 milijarde funti u 2025./26. godini, a u posljednjih deset godina 25 milijardi funti.
Ne može se dopustiti useljavanje velikog broja ljudi iz društava u kojima su brakovi između rođaka, kodeksi časti i dječje zaruke uobičajeni, a zatim se zgražati kada te prakse zajedno s njima dođu u zemlju.
Ministarstvo unutarnjih poslova i dalje tvrdi da prisilni brak „nije problem ograničen na određenu zemlju, religiju ili kulturu“. Međutim, raspodjela slučajeva po zemljama za 2025. godinu govori drugačiju priču. Pakistan, Bangladeš i Afganistan čine većinu slučajeva.
Velika Britanija podigla je dobnu granicu za sklapanje braka i prisilni brak proglasila kaznenim djelom. Nakon toga je godinama upravo iz onih kultura iz kojih dolaze takve prakse dovodila ljude u zemlju, iako te kulture te zakone smatraju neobaveznima.
Od stručnjaka koji primijete da dijete nakon ljetnih praznika nedostaje ili se vrati kao „zaručeno“ i dalje se očekuje da najprije razmišljaju o tome hoće li prijava biti proglašena rasističkom. To nije multikulturalizam. To je zanemarivanje najosnovnije dužnosti koju jedna zemlja ima prema svojoj djeci.
Brojke su javno dostupne. Izjave su dokumentirane. Ovog tjedna škole ponovno počinju s radom. Pitanje je smije li se onima koji su odgovorni još uvijek dopustiti da kažu što se upravo događa.
