Kad je stigao na zadnji turnir u životu, održan u poljskom Wroclavu, njega i ostale reprezentativce Hrvatske dočekao je katastrofalan smještaj u hotelu D kategorije sa zajedničkom upotrebom WC-a i kupaonice za cijeli kat! Dok se ondašnji izbornik Mirko Novosel preznojavao, bojeći se reakcije hrvatskih NBA zvijezda, ljutiti Dražen je sve ušutkao rečenicom: ‘Kad naši vršnjaci koji brane Hrvatsku mogu čučati mjesec dana u rovovima, možemo i mi izdržati pet dana u ovom hotelu!’
Nebrojeno puta pokazao je ljubav prema svom gradu i domovini, a najviše činjenicom da NIKADA nije odbio nastup za hrvatski dres. Mnogi današnji sportaši svaki put kada odbiju izbornika trebali bi se zapitati jesu li uopće dostojni dresa za koji je on život dao.
Ova rečenica kao i još mnogo toga govori kakav je Dražen Petrović bio sportaš, a prije svega čovjek. Volio je Hrvatsku više od svega i nije se libio govoriti o njoj u bilo kojem trenutku. Uvijek je isticao da je ponosan što je Hrvat i kao što nije šutio devedesetih i prozivao i pozivao svjetske moćnike da zaustave rat u Hrvatskoj, tako zasigurno ne bi šutio ni danas na sve silne nepravde koje se događaju! Bio je poseban. Nema onog tko ga nije volio. Čak i suparnici.
Jedan jedini.
Da je nebo imalo svoj plan govori i činjenica da je Draženova osobna iskaznica izdana 7. lipnja 1983. vrijedila 10 godina. U pravu ste. Vrijedila je do tog kobnog 7. lipnja 1993. godine kada nam je uzet virtuoz kako bi svoje simfonije zapisane u vječnosti izvodio na nekom ljepšem mjestu.
Sretan rođendan kapetane!
