Nabrajati bismo mogli u nedogled i došli bismo do zaključka da moćnici rade sve suprotno onome što bi se od njih očekivalo. Stalno osmišljavaju nove podlosti. Umjesto da smišljaju kako učiniti ovaj svijet boljim, ljepšim, pravednijim i slobodnijim, oni osmišljavaju nove zamke u koje ćemo upasti.

Od njih bi se očekivalo da uspostavljaju neki red, da rade na svjetskom miru, da brinu o sigurnosti građana, a ne da nam stalno prodaju nove strahove upakirane u viruse, krize, ratove i nemire. Nemali broj puta čula sam kako se neki stariji ljudi šale na račun svoje smrti govoreći da će se riješiti svih briga kada napuste ovaj posrnuli svijet.

Laž je da se neko društvo ne može urediti i da se ljudima ne može olakšati život ako ti je to u opisu radnog mjesta. Može itekako. Ali se to iz nekog razloga ne želi učiniti. Ne želi se. To je evidentno.

Naprotiv, vladajući kao da žele upravo suprotno – učiniti sve kako bi nam zagorčali živote. To redom čine svi oni, od običnih šaltera na kojima u pravilu saznajemo da nemamo sve potrebne papire za nešto što želimo riješiti pa sve do najviših nedodirljivih pozicija s kojih pogled puca samo na osobne interese, netrpeljivost i uzajamna vrijeđanja. Grozno, da groznije ne može biti. I, molim vas lijepo,  mi još to njihovo nehumano i sramotno ponašanje moramo plaćati. Kakav obraz imaju ti ljudi u foteljama za koje se od izbora do izbora tako zdušno bore? Odgovor je vrlo jednostavan: to su ljudi koji nemaju obraza, Očito je da oni ne znaju što to uopće znači imati obraz… Jedino što oni znaju je diviti se svom bolesnom egu i baviti se osobnim interesima na račun obespravljenog i potlačenog naroda.