Oteli su nam Namu i uništili još jedan legendarni simbol grada Zagreba, piše Elia Pekica Pagon.
Rastužila me vijest o Nami koja sada, eto, zauvijek odlazi u povijest. Koliko je pametno takva kultna mjesta prodavati bilo kome, vidi se iz mora komentara naših sugrađana ispod otužne objave o rasprodaji u Nami radi njezina zatvaranja.
Tomašević dijeli naš novac nekim čudnim udrugama, a nije u stanju sačuvati Namu koja je kroz godine postala dio tradicije i svih nas koji smo rođeni i odrasli u Zagrebu. Postala je dio našeg kolektivnog i kulturnog identiteta.
Ne mogu vjerovati da su nadležni dozvolili da u tom tužnom nizu uništenih objekata u kojima smo se okupljali i hranili naše duše, propadne i taj svima nama dragi dio našeg lokalnog identiteta.
U mislima listam uspomene na odlazak u Namu s mojim dragim roditeljima kao djevojčica puna velikih želja. Oduvijek smo rado odlazili u Namu. Pretužno.
Nije sve u novcu, ima nešto i u ljudskosti i nama dragim mjestima koja su dio nas i u kojima živi dio svih nas, nije li tako, gospodo političari? Ovo je sramota i za Zagreb i za Hrvatsku! Baš tužno.
Uništili su sva mjesta koja su predstavljala Zagreb u kojemu smo odrastali. Oduzimaju nam komadić po komadić duše i gase sve plamenove naših utihnulih uspomena. No, zaboravili su da duh Zagreba ne mogu i nikada neće moći uništiti, niti ugasiti naše uspomene.
Mogu nam nasilno.puštati neke nove pjesme i neke nove zvukove grada kako bismo zaboravili one stare, mogu nam zalijepiti flaster na usta kako bismo prestali pričati o predivnom životu u Zagrebu kojega oni nisu nikada doživjeli, mogu nam staviti povez na unutarnje oči kako ne bismo u dubini sebe vidjeli naše djetinjstvo i mladost našim očima, već onim očima koje propisuje sustav, ali mi ćemo i dalje u dubini duše pjevati naše pjesme i voljeti svaki komadić rascjepkane duše našeg voljenog rodnog grada.
Ostaju nam samo sjećanja koja će s vremenom sve jače odjekivati u svima nama, jer svi mi znamo da je Nama bila više od trgovine. Ona je bila neki nepisani u nas usađeni ritual, neizostavni dio duše centra našeg voljenog Zagreba, odnosno njegova toplog srca.
Koji put bismo samo prošetali kroz Namu bez da išta kupimo, jer bilo je naprosto nemoguće samo proći kraj nje…
Što će sada biti na tome mjestu nije mi poznato, ali ja ću tamo uvijek vidjeti samo Namu i sve nas kako bezbrižno šećemo po njenim koridorima u potrazi za nečim što znamo da ćemo naći i usput sresti nama drage ljude.
Ne može se baš svime tako bešćutno trgovati, a kamoli simbolima, odnosno dušom glavnoga grada Hrvatske i na taj se način grubo poigravati s emocijama njegovih vjernih stanovnika.
