EU proširuje definiciju ekstremizma, a antisistemske ideje i teorije zavjere sada se mogu klasificirati kao sigurnosni rizik.
Nova sigurnosna doktrina: Kada „antisistemske ideologije“ postanu kategorija
Europska unija naglašava da se teroristička prijetnja promijenila. Uz radikalni terorizam, u fokus dolaze i novi ideološki motivi: mržnja prema LGBTQ osobama, mizoginija, rasizam, ideologije protiv establišmenta, nihilizam i takozvani “akceleracionizam“. Ono što u početku zvuči kao činjenično proširenje analize prijetnje, nakon detaljnijeg ispitivanja postavlja temeljna pitanja. Više informacija možete pronaći ovdje .
Europska komisija objavila je novi plan za sprječavanje „terorizma“, koji uključuje odbacivanje europskih demokratskih vrijednosti, mržnju prema LGBTQ+ osobama, mizoginiju, antisistemske ideologije i nihilizam kao „sve veći raspon motiva“.
NEW - European Commission releases a new plan to prevent "terrorism" that includes the rejection of European democratic values, anti-LGBTQ+ hatred, misogyny, anti-system ideologies, and nihilism as a "growing range of motivations." pic.twitter.com/y4sxK3gRSF
— Disclose.tv (@disclosetv) February 27, 2026
Središnji problem ne leži u cilju sprječavanja nasilja, već u konceptualnoj nejasnoći. Iako je terorizam jasno pravno definiran, na razini EU ne postoji obvezujuća definicija “nasilnog ekstremizma”. Ipak, ovaj se pojam sve više operacionalizira u sigurnosnoj politici.
Kategorija “antisistemskih ideologija” posebno je osjetljiva. Široko je definirana i ostavlja prostora za interpretaciju. Što točno obuhvaća? Radikalnu kritiku sustava? Fundamentalno protivljenje institucijama? Odbacivanje nadnacionalnih struktura? Ili tek nasilne fantazije o rušenju vlade?
Bez precizne pravne definicije, javlja se rizik: Ako se antiestablišmentski osjećaji opisuju kao sigurnosno relevantni motivi, ciljane bi mogle biti skupine ili pojedinci koji oštro kritiziraju državne institucije, ali ne zagovaraju nasilje. Ovo sivo područje uključuje, između ostalog, krugove koji se često nazivaju “teoretičarima zavjere”.
Naravno, nije svaki stav koji kritizira sustav bezopasan – neki pokreti doista radikaliziraju prema nasilju. Međutim, postoji pravno ključna granica između nasilne, subverzivne ideologije i provokativnih, pretjeranih ili spekulativnih mišljenja. Ako ta granica nije jasno definirana, nastaje strukturna dvosmislenost.
Istodobno, EU dodatno proširuje svoje instrumente nadzora i kontrole: praćenje online sadržaja, razmjenu informacija, zaštitu granica i financiranje terorizma. U digitaliziranom društvu to neizbježno znači i algoritamsku procjenu sadržaja i mreža. Međutim, što su ideološke kategorije šire definirane, to klasifikacija više ovisi o interpretativnom okviru vlasti.
Demokracija se mora boriti protiv ekstremizma. Međutim, također mora precizno razlikovati kriminalno nasilje, protuustavne aktivnosti i legitimno – čak i radikalno – izražavanje mišljenja. Kada se u sigurnosnoj politici koriste izrazi poput “antisistemskih ideologija” ili “odbacivanja demokratskih vrijednosti” bez jasnog pravnog okvira, ravnoteža se pomiče.
Pravi izazov ne leži u zaštiti demokracije od nasilja. Leži u oblikovanju te zaštite na način da ona sama po sebi ne dovede do proširenja ovlasti države da tumači mišljenja. Sigurnost zahtijeva definiciju. Bez nje nastaje dvosmislenost – a dvosmislenosti u sigurnosnom pravu su vrlo politički osjetljive.
